Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

Anarhija kao društveni sustav

20325

Društvo i institucije trebali bi omogućiti svakom pojedincu da sazrije u emancipiranu osobu kako bi mogla doprinositi svojoj zajednici. No, današnje društvo, zajednica, roditelji, odgoj, jezik i opće javno mnijenje, uskraćuju nam znanje, uče nas krivim vrijednostima, krivom ponašanju i krajnje iskrivljenom pogledu na ljudske odnose i svijet općenito. (Autor: Duh vremena)

 



Većina odnosa među ljudima su iskrivljeni. Ljudi vole suditi, zabadati nos u tuđe živote, vole biti zlobni i ponajviše, prebacivati teret odgovornosti na drugoga. Čini se kako gotovo sve krize vrijednosti, pa i svjetski problemi, počivaju upravo na tome;´prebacivanju odgovornosti na onoga drugoga´. Kakve to veze ima s nekakvim anarhizmom? Upravo shvaćanje biti anarhije i načina na koji trebamo promatrati svoju ulogu u društvu, glavni je čimbenik o kojem ovisi dobitna kombinacija, kako naših života, tako i općeg života na ovoj planeti.

Čitajući komentare i rasprave na nekim web stranicama koje se tiču´svjesnosti´ i općenito, koje se bave temama sličnima kao i na blogu Duh – vremena, nailazimo na visoku stopu skepticizma, nevjerice i omalovažavanja određenih ideja. Česti su komentari; ´svi nešto govore da svijet ne valja, no nitko ne nudi alternativu…. ´. Očito se treba posvetiti toj tremi, a za početak, krenimo s anarhizmom.

Predrasude o anarhizmu

Jedna vrsta dogme, na koju smo naučeni oduvijek, stavovi su o određenim stvarima, idejama, događajima, ljudima, a sistem je taj koji je nama svima taj stav zabetonirao u glavu – što dovodi do toga da smo prepuni predrasuda prema mnogim stvarima. Posljednja´slamka spasa´ jest mogućnost da jednoga dana, tijekom svog života, iskoristimo šansu bijega s te indoktrinirajuće industrijske trake za pranje mozgova i postanemo svoji. Svatko ima šansu početi kritički razmišljati.

Kako većina ljudi percipira termin anarhija? Već kod samih riječi “anarhizam” i “anarhija” postoji puno krivih definicija i objašnjenja, pa tako u “Općoj enciklopediji” (JLZ, Zagreb, 1977.) stoji da je: “Anarhija – bezvlađe, bezvlašće, raspuštenost, nedostatak zakona i autoriteta u društvu; nered, kaos.”, dok u “Velikom rječniku stranih riječi” (Zora, Zagreb, 1974.) stoji: “Anarhija – bezvlađe, nered, bezvlašće, raspuštenost, nered, kaos”. Dakle, istovremeno se sam anarhizam objašnjava kao politička struja neprihvatljivih ideja, što je razumljivo zbog konteksta (vrijeme totalitarne komunističke vlasti) u kojem nastaju spomenute publikacije. Naravno, ni dolazak parlamentarne demokracije (koja je u zapadnom svijetu prisutna već dugi niz godina) nije donio znatne promjene u samoj interpretaciji i korištenju tih riječi, pa se danas često srećemo s korištenjem riječi “anarhizam” i “anarhija” kao sinonimima za nasilje, kaos i slično.

Nerijetko i u samim dnevnim novostima, koje prenose zbivanja s raznih prosvjeda koji su odmakli kontroli, poput onih u Londonu (link) nalazimo komentatore; zavladala je prava anarhija na ulicama! To samo pokazuje koliko su svi mediji koji nas okružuju neprofesionalni i koliko šire dezinformacije. To je potpuno krivo značenje. Isto će učiniti odgojni/obrazovni sustav i cjelokupno javno mnijenje koje anarhizam karakterizira kao ´bezvlađe, raspuštenost i kaos´.

Naravno, šire se i  bezlične laži tretirajući anarhizam kao teoriju suprotstavljenu jednakom kapitalizmu, ili etatističkom komunizmu. Stoga mnogi ovu, kako ćemo vidjeti, najhumaniju i najslobodoljubiviju alternativu, uporno vežu za terorizam, zaluđeni fanatizam, te terorističke organizacije.

Mnoge predrasude su temeljene i na primjerima anarhista koji žive u našoj okolini. Razum nam sugerira da je sve, pa tako i anarhizam, često mamac za one ljude kojima treba nekakva klasifikacija i pripadnost čoporu kako bi zadovoljili svoj ego. Tu je i pretpostavka da su ´anarhisti oni pankeri koji piju iza ugla te svi njima slični i prepoznatljivi po izgledu, i treba ih se kloniti´, dok u stvarnosti  takvi nadobudni klinci, željni zabave, nemaju veze s anarhizmom. Termin anarhizam nosi sa sobom i toliko loše konotacije da se mnogi pokreti trude ne nazivati anarhističkima, kako to ne bi loše utjecalo na prihvaćanje kod ljudi.

Bez autoriteta

Anarhija, odnosno anarhizam, dolazi od grčkih riječi an što znači suprotan i archos što znači autoritet/vlast. Dakle anarhija znači suprotan autoritetu/vlasti, ili još slobodnije, bez autoriteta. Anarhiju će zato ne prihvaćati i dalje jedino oni ljudi koji nedostatak autoriteta smatraju kaosom, što bi značilo da pate od kroničnog manjka odgovornosti za svoje postupke, angažmana u svakodnevnom životu te bilo kakve inicijative da se brinu o stvarima´u svom dvorištu´. Nažalost, takva je većina ljudi,  jer uporno insistiraju na tome da je normalno da njihov život bude pod budnim okom jednog ili više autoriteta – zato odlaze na izbore i glasaju, vjeruju u političke autoritete, državnike, gradonačelnike, predsjednike, odlaze u Crkvu ili održavaju iluziju o nekakvim unijama i super državama očekujući od njih rješenje problema u svojim zajednicama, umjesto da sami preuzmu inicijativu i odgovornost.

Upravo se o tome i radi u anarhizmu. Preuzimanje odgovornosti na svakog pojedinca, te samoorganizacija. Kada kažemo da su ljudi sami krivi za situaciju u svijetu i za ishod njihovog života koji ih je doveo u bijedu, te da su zavjerenici samo projekcija naše ignorancije, itekako smo u pravu.

Riječ´anarhizam´, koja se koristi još od početka 19.stoljeća, naziv je za političku ideju i filozofiju koja teži društvu anarhije, dakle, društvu bez vlasti, autoriteta i prisile. Ono je društvo blagostanja, u kojem su vlast i autoritet zamijenjeni samoorganizacijom, ravnopravnošću, ravnopravnom raspodjelom svih resursa, odnosno, u takvom društvu su zadovoljene potrebe svakog pojedinca, a da pritom isto ne nanosi štetu nikome drugome. To je život u potpunoj slobodi, uz potpunu odgovornost prema slobodi druge osobe.

Možemo vjerojatno očekivati komentare čitatelja ovog teksta koji će glasiti; ´takvo društvo je utopija´,´do toga nećemo stići u  narednih 200 godina.´,itd.,itd. Kao prvo, samu riječ utopija ljudi krivo koriste. Utopija predstavlja sve ono što još nije ostvareno, što ne znači da neće biti ostvareno. Za mnoge ljude je jednostavnije prihvatiti ovakvo stanje društva, bez obzira slagali se s njim ili ne, pa su skloni odmahnuti rukom kako bi imali izgovor za ne raditi ništa i uživati u svom statusu quo. Isključivo takvi ljudi, koji se nisu okušali u niti jednoj aktivističkoj grani, niti su pokušali primijeniti nove inicijative i ideje u svom životu, skloni su omalovažavati anarhizam.

Ako pogledamo povijest i sve promjene koje su se događale, mnoge političke ideje nazivane su utopijom. Ukidanje robovlasničkog društva i prelazak u feudalno predstavljeno je bilo upravo kao utopija. Nestanak monarhija i uspostava parlamentarne demokracije je također smatrano utopijom. Zapravo, svaka je promjena dominantnog stanja i uspostava novih vrijednosti smatrana utopijom. Stoga, ostaje nada da ćemo odbaciti ovakve polazne predrasude i da će čitatelji pročitati cijeli tekst prije eventualnog komentiranja.

Anarhizam i anarhija

Anarhiju predstavlja anarhizam, i ona  je novi oblik organizacije – ravnopravno sudjelovanje svih osoba u društvu, u kojem svaki pojedinac ima stvarnu mogućnost odlučivanja i sposoban je samoorganizirati se i snositi odgovornost za svoja djela. Samoorganizacija pri tome ne definira brigu o sebi, uspješnost u karijeri, u obiteljskom životu, itd., već se pri tom terminu u ovom kontekstu misli na inicijativu, aktiviranje i djelovanje u svojoj zajednici.

U anarhiji pojedinci ne posjeduju moć, već moć posjeduje zajednica, te ona predstavlja moć ispunjenja zajedničkih potreba i zajedničkog djelovanja. U takvom društvu sistem odluka se bazira na istinskoj parlamentarnoj demokraciji, u čijem parlamentu se nalaze ljudi svih zanimanja i godišta, te odluke o svim mogućim pitanjima donose svojim glasovima. Ono što mi poznajemo kao parlamentarnu demokraciju, ona to nije, iz razloga što danas parlament predstavlja zbirku bogatih političara koje je ˝izabrao narod˝ kako bi donosili odluke za dobrobit istog naroda. No, oni to ne čine. Istinska parlamentarna demokracija je itekako funkcionalna, no jednako tako globalno je neprihvaćena jer zajedništvo i samoorganizacija svih ljudi, pri čemu se briše sistem hijerarhije, nije u interesu moćnika koji upravljaju gradovima i državama, pa niti ljudi koji tvrde da im trebaju gospodari.

Ljudi odlaze u religijske ustanove, jer nisu sposobni sami snositi odgovornost za svoj život i svoje postupke, te pružiti sami sebi utjehu kada im treba, već to očekuju od mitoloških bića. Drugim riječima, gdje god da se okrenemo, vidjet ćemo opću ljudsku nesposobnost da uradi išta. Djelovanje i angažiranje na području društva i aktivizam je većini nestvarno.

Postoje brojni primjeri za to. Uvriježen je stav da ´postoje aktivisti koji se bave s tim´ kada je riječ o nekoj prosvjednoj povorci koja se odvija kroz grad. Ljudi greškom aktivizam percipiraju kao ´zanimanje´ umjesto da shvate da su svi dužni biti unutar takve povorke. Još jedan ultimativni primjer ljudske nesposobnosti jest i slučaj kada npr. neka gospođa s ulice pokupi leglo mačića. Svaka čast na toj inicijativi, reći će mnogi, no ´tipična uskogrudnost´ gospođe počinje izlaziti na površinu kada krene nazivati udruge za spašavanje životinja, razno razne azile, te od njih očekuje da smjesta preuzmu te mačiće. S obzirom da su takve udruge pretrpane spašenim životinjama koje čekaju udomljenje, a stanovi aktivista su najčešće natrpani životinjama koje su dospjele kod njih upravo zbog ljudske neodgovornosti, odgovor koji će gospođa dobiti jest da (iz navedenih razloga) udruga to nije u mogućnosti, te će ju aktivisti/volonteri savjetovati da pokuša sama nešto učiniti, primjerice oglasom. Gospođa u toj situaciji reagira tako da popljuje generalno sve udruge da ne rade svoj posao. No, zdrav razum sugerira da je gospođa ta koja ima hendikep, te da je nesposobna u samoorganizaciji i rješavanju problema. Iz ovog prostog primjera izvire generalni prezir društava za zaštitu životinja, jer inertni ljudi smatraju da takvi volonteri služe za zbrinjavanje životinja, te da se nitko osim njih s tim ne treba baviti.

Anarhizam se zalaže za samoorganizaciji i podjednako sudjelovanje svakoga. U takvom sustavu, ne bi nam trebali ni prosvjedi, ni azili za životinje, jer bi društvo bili potpuno uređeno i prilagođeno čovjeku, svjesnom biću, koje kao takvo ne bi niti napuštao životinje. Nestali bi i svi ostali svjetski problemi.

Nadalje, u svijetu koji dozvoljava postojanje institucija, države i zakona, mora postojati policija. Policija nije tu da čuva ljude, već je ona simptom bolesti koja se zove `država`. Primjerice, kada bi ljudi bili zaista sposobni samoorganizirati se, u anarhističkom viđenju, kada se dogodi da netko nekoga napadne u parku, stanari naselja koje okružuje park će samoinicijativno toj osobi priskočiti u pomoć. Dakle, umjesto da se zove policija, jedna zajednica će se aktivirati oko problema. To ljudi danas nisu sposobni i odgovornost se razvodnjava tim više što je više ljudi u okolici takvog nasilnog događaja. Iz ovih banalnih primjera vidimo da je naše društvo u potpunoj suprotnosti od svega što predstavlja anarhija. Svakako, dobro ilustrira uzrok svih problema (simptoma) u svijetu, te zašto je takva ideja omražena kod ljudi.

Legalni i ilegalni kriminal

Jako je bitno shvatiti pojmove ilegalnog i legalnog kriminala, te i na taj način početi promatrati društvo. Ilegalni kriminal i nasilje dolaze kao posljedica legalnog kriminala. A legalni kriminal predstavlja svaki način iskorištavanja svog vlastitog bogatstva i imovine kako bi se ostvarila moć nad drugim ljudima, te tako bi time drugi bivali zakinuti. Takav legalni kriminal opstaje u državnim strukturama, on ih izgrađuje i samim tim državne strukture i sama država predstavljaju posljedicu (legalnog) kriminala. Svaka država je instrument nastao putem legalnog kriminala u svrhu obrane privatnog vlasništva i privilegije bogatih i vladajućih i funkcionira po principu prisile, a svaki oblik prisile je nasilje.

Ilegalni kriminal je onaj kriminal za kojim posežu ljudi kao jedinim načinom za preživljavanje ili izlaskom iz životnih kriza i neimaštine (zbog nametnutog legalnog kriminala). Legalni kriminal stvara i potiče ilegalni kriminal (pročitajte tekst ´čemu uistinu služe zatvori´ LINK), dajući potpuno pravo političkim, bankarskim i ekonomskim elitama da svoje bogatstvo stječu na temelju tuđeg rada, time smišljajući zakone koji će sprječavati  sve one ´ispod njih´ da učine isto – jer je takvo djelovanje po˝zakonu˝ ilegalno.

Dakle, (ilegalni) kriminal i nasilje su direktni potomci legalnog kriminala, te odnosa moći i ekonomske neravnopravnosti. Onaj manji dio nasilja i kriminala, kojeg možemo pripisati težim psihičkim poremećajima, ponovno je povezan s društvenim odnosima i uzrokuje ga legalni kriminal!

Stoga, anarhizam je kao ideja/pokret u potpunoj suprotnosti s legalnim kriminalom, dakle i sa samom državom, te ne priznaje niti jednu poznatu instituciju te institucije općenito, već isključivo ravnopravnu ljudsku zajednicu. Hijerarhijska, autoritarna i centralizirana organizacija društva je neprirodna i bazira se isključivo na potrebi političke i ekonomske elite da se održi na vlasti.

Kako postići bolji svijet?

Ne valja se identificirati nekim poznatim pokretima te klasificirati, generalizirati, dijeliti ljude u grupe, ideologije, žanrove itd.  No, ukoliko postoji globalna dezinformacija i neznanje o nekoj temi, svakako bi bilo dobro napisati nešto i o tome. Jednako tako, ukoliko netko ipak teži k tome da podržava neku ideju, anarhija je definitivno najčistija.

Na kraju, tko su sve anarhisti i anarhistkinje? Anarhisti i anarhistkinje su svi ljudi koji djeluju sukladno s idejom anarhije i bez da se nužno identificiraju s anarhizmom. Ne postoji nikakav kriterij koji određuje tko je pravi anarhist/inja. Onaj ˝anarhist˝ koji tvrdi da je on veći anarhist od nekoga, je osoba koja svoj ego stavlja u prvi plan ispred solidarnosti, ravnopravnosti i zajedništva, što je matrica anarhije. Stoga je on lažnjak.

Dakle, anarhizam danas može prakticirati svatko od nas, a da pritom nastavi živjeti svoj život, raditi svoj posao, zabavljati se na svoj način, no s jednom razlikom u pogledu na stvari. Bilo tko može imati anarhistička uvjerenja! Svatko tko se bavi bilo kojim poslom, od nuklearnog fizičara do vozača tramvaja, može biti anarhist/anarhiskinja. Ono što je bitno jest da se sukladno s tim ´novim´uvjerenjima nastoji živjeti. U svoj život i odnose s drugim ljudima potrebno je unijeti solidarnost i ravnopravnost (u pravom smislu riječi), te potpuno odbaciti bilo kakve predrasude i diskriminaciju, nacionalni ili vjerski identitet. Također, očito je da uz taj stav nekako prirodno ide i bojkot u odnosu na autoritete, hijerarhiju, države i norme. Kako je moguće tako i dalje živjeti unutar sistema? Mnogi ljudi smatraju da je jedini način postizanja te čistine izlazak iz sistema. Neki to prakticiraju doslovno te odlaze u prirodu i miču se iz urbanih sredina. No, i to je jedan oblik bijega od problema i odgovornosti, jer treba djelovati u svojoj sredini i nastojati što više aktivirati se. Dovoljno je rješavati se svoga ega, konzumerističkih poroka, megalomanije, komfora, inercije, ignoriranja, nerada (i svega gore navedenog) te početi s inicijativom i samoorganizacijom. Time će doći i kraj krizama vrijednosti, pa i svjetskim problemima. Treba učiti iz primjera koje možemo pronaći u svojoj okolini – raznih aktivističkih udruga, kolektiva, organizacija.

Do boljeg svijeta nećemo doći samo pričajući na Internet portalima ili negdje drugdje, stoga je potrebno i aktiviranje. Kada naletimo na neki prosvjedni skup ili doznamo putem oglasa da se tako nešto planira, a smatramo to prihvatljivim, umjesto da nastavimo hodati ulicom s mišlju;´ma, ima aktivista koji će se time baviti!´ – budimo jedan od njih i pokažimo svoju inicijativu o čemu god da se radilo – s tim da je većina toga često ispravna u ovo današnje vrijeme kada se budi svijest i ljudi traže svoja prava. Ne postoji izgovor za ne djelovanje. Govorimo ljudima o ovoj temi i razuvjeravajmo neznalice koji neupitno vjeruju medijima.

Zdrav odnos prema životu započinje onda kada preuzmemo odgovornost i inicijativu, te kada počnemo propitkivati i proučavati stvari koje nam dođu´pod ruku´, nastojeći shvatiti ih, umjesto da ih kritiziramo prije nego smo se upoznali s njima. Bolestan odnos prema životu jest kada sudimo o stvarima, odbacujemo ih prije nego ih upoznamo, te kada očekujemo od autoriteta da se brine o nama unatoč bolnoj činjenici da će nad nama upotrijebiti silu, ako mu iskažemo neposlušnost.

Anarhizam

Anarhizam se u povijesti pojavljivao u segmentima, primjerice u poznatoj Pariškoj komuni (1871. godine), a kasnije, primjerice za vrijeme Španjolskog građanskog rata kada su radnici, često kao članovi anarho-sindikalističkih organizacija kao što je CNT u Kataloniji i Aragoniji, dokazali djelotvornost samouprave javnog prijevoza i proizvodnih poduzeća – industrijskih, kao i poljoprivrednih, preko horizontalnih skupština. Prilikom kolektivizacije zemlje zaplijenjene od veleposjednika u nekim slučajevima je čak došlo do ukidanja privatnog vlasništva, dok sve naposljetku nije bilo nasilno prekinuto zbog ratnog poraza. Osim što su se ovi ljudi borili protiv nacionalista i fašista pod vodstvom F. Franca (koji su imali i podršku fašističke Italije i nacističke Njemačke), morali su se čuvati i Komunističke partije, koja je imala podršku od Staljina. Tu je još jedan primjer; iskustvo Makhnovićine, tj. pobunjeničke Ukrajine pod vodstvom seljačkog generala Nestora Ivanoviča Makhna i Kronstadtskog otpora u Rusiji.

Preneseno sa:

Tags:
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Komentari  

 
#2 Bel-Mordok 2014-02-01 22:28
Pogledajte kako možete legalno 'ispreskakati' poreznog inspektora koristeći Ustav
4dportal.com/.../...
Citat
 
 
#1 hipik s vudstoka 2011-09-14 15:22
"Anarhija all over Baščaršija"


www.youtube.com/.../

A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A A

8)
Citat
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Baner

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno