2598 |
|
Na europskoj smotri SF-a u Zagrebu, Euroconu, Ratko Martinović uspio je porazgovarati s poznatim ruskim novinarom i piscem SF knjige Metro 2033 po kojoj je napravljena i poznata video igra istoga naziva. Među brojnim zanimljivim temama doznali smo zbilja dosta interesantnih pojedinosti...
RATKO MARTINOVIĆ: Metro 2033 je odlična knjiga koja na jedan način govori i o budućnosti i o prošlosti. Što Vam je prvo bilo na pameti kada ste knjigu počeli objavljivati na internetu?
DMITRY GLUKHOVSKY: Počeo sam je zapravo objavljivati na internetu jer nisam imao druge solucije u tom vremenu pošto me izdavači nisu nimalo doživljavali. Možda nisam bio uporan poput J. K. Rowling ali sam u svakom slučaju obišao oko deset izdavača i većina me nije čak niti odbila nego jednostavno ignorirala. "Nazovite me za 2-3 tjedna" i onda opet ista priča. Na kraju sam ih sve jednostavno poslao kvragu i odlučio sam se osobno pozabaviti s izdavanjem. Tada je to bila pomalo čudna ideja, a danas se gotovo svatko može odlučiti na takav put. Prije blogova, Facebooka i Twittera ovo je bila prilično egzotična zamisao. Želio sam da bilo tko pogleda moj rad tijekom godina kojeg sam pisao još od 15 godine, a prvi tekst na netu je osvanuo kada sam imao već 23 godine. Dakle, jedno prilično dugo vrijeme i to me je ponukalo na ovakvu strategiju. Prije završetka prve verzije želio sam "feedback" kojeg sam ostvario kreiranjem html i flash internet stranice.
RATKO MARTINOVIĆ: Imao sam sličan problem pa sam sa svojom knjigom napravio sličnu stvar.
DMITRY GLUKHOVSKY: Vaš problem je i veći, s obzirom da živite u maloj Hrvatskoj dok je u Rusiji SF knjiga dio mainstreama. Želim sreću svim mladim izdavačima u Hrvatskoj, s obzirom na očigledno univerzalni problem u izdavaštvu.
RATKO MARTINOVIĆ: Kroz neke ranije intervjue sam shvatio da ste aktivan gamer i veliki fan Civilization serijala. Metro 2033 je odlična slika Vaše knjige i adekvatno prenosi njezinu atmosferu na monitore. Smatrate li činjeničnim stanjem to da mnogi igrači video igara nakon prelaska iste prelaze na njezino knjižno izdanje?
DMITRY GLUKHOVSKY: Imam takav utisak, zbilja. Pojedinci su skeptični, ali sam ja uvjeren da nakon kratkih desetak sati igre ljudi žele doznati više o samoj priči te prionu čitanju. Naravno, ne svi - neki ljudi jednostavno nikada niti ne čitaju. Ali mislim da popriličan broj to ipak radi. Ja sam odličan primjer, nešto slično sam napravio nakon odlične prve sezone HBO serijala Game of Thrones nakon kojeg sam kupio svih pet knjiga na engleskom i upravo sam dovršio s čitanjem treće knjige. Ako je nešto zbilja zanimljivo i traži Vas nova saznanja onda takvu potragu i sami želite. Harry Potter je putem filmova i video igara doslovno navukao mlade na čitanje knjiga. Slična skica je i Djevojka sa zmajevom tetovažom nakon koje sam počeo čitati odlične knjige Stiega Larssona. Ako je filmska adaptacija loša onda je isto tako teško nagovoriti se na čitanje pa je i to dosta bitan moment u cijeloj priči.
RATKO MARTINOVIĆ: Određene poveznice između raznih takvih ostvarenja i Vaše knjige apsolutno postoje. Kolika je mogućnost da i Metro 2033 završi na velikim ili malim ekranima.
DMITRY GLUKHOVSKY: Mogućnost je svakako tu. Već duže vrijeme mi pristupaju razni filmski producenti, sad najsvježiji primjer je onaj iz Južne Koreje odakle su prava na film praktički već i rezervirali, ukoliko knjiga poluči očekivani uspjeh. Možda razvijemo i seriju, to bih zaista volio. Posljednji ruski roman koji je ekraniziran bio je Lolita, ili možda Doktor Živago, što je manje bitno. Ono što je daleko bitnije iz te činjenice je da je očigledno prošlo preko 60-tak godina od zadnjeg bitnijeg filmskog ostvarenja nastalog prema ruskoj literaturi.
RATKO MARTINOVIĆ: Što se filmova tiče, imate Noćnu stražu - njega bih izdvojio kao dobar film...
DMITRY GLUKHOVSKY: Da, s tim se slažem! Iznenađen sam kako ljudi znaju o čemu se radi bez obzira što nisu pročitali knjigu. To je primjer odlične reklame za knjigu, poput filmskog trailera. Taj film je uveo brojne inovacije i mogu reći da sam oduševljen njime.
RATKO MARTINOVIĆ: Danas je moda snimati filmove u Moskvi. Prvo smo vidjeli spektakularne scene iz Nemoguće misije 4, a zatim je tu bio i The Darkest Hour koji ipak nije neko remek-djelo...
DMITRY GLUKHOVSKY: Jako loš film, istina. Meni su dali scenarij filma i rekli su mi da im predložim promjene nakon što ga pročitam. Kada sam ga pročitao vidio sam da je priča toliko loša da bih promijenio sve likove, dramatizirao bih na drugačiji način... Zatim su odgovorili da za tako što nemaju vremena, pa sam se zapravo pitao zašto su mi onda uopće pristupili ako ništa nisu niti mislili promijeniti. Da su uništili kompletnu radnju i kreirali novu, možda bi nešto i bilo od filma.
RATKO MARTINOVIĆ: Vi ste ipak daleko bolji turistički promotor Rusije te ste svojom knjigom popularizirali moskovsku metro stanicu koja je danas prepoznata diljem svijeta. Postoje li planovi da nešto slično ostvarite i u drugim europskim ili svjetskim metropolama?
DMITRY GLUKHOVSKY: Tako nešto i radimo već tri godine pa smo pružili prigodu brojnim drugim autorima da pišu o svijetu iz knjige Metro 2033, ne samo unutar podzemne željeznice nego općenito - o svijetu uništenom nakon nuklearne kataklizme. Ljudi spašavaju vlastite živote na različite načine pa do danas imamo, čini mi se, čak 25 knjiga u svijetu te knjige, diljem Rusije, na istoku, sjeveru, u St. Petersburgu... Tu su i one iz Engleske, Škotske i Italije dok me najviše zanima ona koja se upravo dovršava - autor je iz Kube i jako me interesira kako zvuči kubanski SF. Princip je takav da piše tko želi, a zatim sve prevodimo na ruski.
RATKO MARTINOVIĆ: Što je Metro 2033 u većoj mjeri - klasični SF ili distopija?
DMITRY GLUKHOVSKY: To je pitanje na koje mnogi žele odgovoriti - neki tvrde prvo, a neki drugo. Distopija zvuči više prestižno, ali bih ja rekao da je ovo zapravo mješavina više različitih žanrova. Čak bih rekao da je ovo romantizirana verzija apokalipse, za razliku od romana Cormaca McCarthyja - Cesta. Tamo je prikazana ona situacija koja je ipak realnija dok sam ja htio prezentirati nešto pozitivniju i romantiziraniju društvenu komponentu nakon katastrofe.
RATKO MARTINOVIĆ: Bili ste član ekspedicije na Sjeverni pol. Recite nam nešto o tom iskustvu.
DMITRY GLUKHOVSKY: Svi misle da je tamo jako hladno, no ja sam došao usred Srpnja kada je temperatura ugodnih 0 Celzija. Išli smo s ledolomcem i to uopće nije bila ona ekspedicija poput Amundsenove. Da se mene pitalo išli bi zimi usred snježne oluje, no eto, i na ovaj način je to veliko iskustvo. Kako sam imao prvi TV prijenos sa Sjevernog pola to je zapravo ono što je posebnost tog odlaska.
RATKO MARTINOVIĆ: Južni pol je sljedeći?
DMITRY GLUKHOVSKY: Da, bilo bi lijepo... (smijeh)
RATKO MARTINOVIĆ: Vi ste također i poznati novinar. Što mislite o svjetskim krizama, smatrate li da postoji šira slika ili neka tajna ideja koja ih kroji, možda čak i teorija zavjere?
DMITRY GLUKHOVSKY: Teorije zavjere su uvijek tu, no smatram da unatoč očiglednom postojanju neke vrste Novog Svjetskog Poretka isti neće zaživjeti u praksi. Vidjeli smo kako je II. svjetski rat stvorio današnju inačicu globalne ekonomije, a SAD i dalje tiska dolare po vlastitoj želji, ali ipak ne mislim da je sve plod nekih tajnih skupljanja iako je očigledno da zavjera sama po sebi postoji. Mislim da, ukoliko je toliko široka zavjera zbilja u igri, onda bi je bolje osmislili i provodili. Bitan su faktor ljudi, a oni, poput nas, također rade prilično glupe pogreške. Vjerujem da bi eventualna kreacija fiktivnih kriza od strane moćnika ili tajnih društava za mene bila prevelika zavjera, iako...
RATKO MARTINOVIĆ: Što onda mislite o ruskoj političkoj sceni, koja je možda dobar primjer takvom nečemu?
DMITRY GLUKHOVSKY: Moje mišljenje o toj temi je da je kolaps totalitarističke države Zapadu donio vjerovanje kako će na tim temeljima nastati moderna demokracija. To se naravno nije dogodilo pa danas vidimo neofeudalističku tvorevinu, Vladu iz Srednjeg vijeka i suprotnost od sekularne države - čelnici su se priklonili crkvenim krugovima. Neofeudalistička kriminalna država prilagođena je da se Zapadu čini kao demokratska, a ja bih je nazvao i konkretnijim imenom - postmodernistički feudalizam kojem je odavno istekao rok trajanja. Kako ima demokratsko naličje onda stvara i plodno tlo za laganje, pretvaranje i simuliranje...
RATKO MARTINOVIĆ: Postoji li opravdan strah za novinare u Rusiji ukoliko otvoreno pričaju neke stvari?
DMITRY GLUKHOVSKY: Nema ga, bilo bi ga jedino ako bih išao u istraživačko novinarstvo i iznosio konkretne brojke o kriminalnim radnjama političara. Nije ovo više tajna niti tabu tema u Rusiji, svi znaju da je to tako i jedan razgovor o tome neće činiti razliku. Već najmanje 3-4 godine svi znaju sve, a čak se i država po prvi puta boriti protiv korupcije. Jasno je da je ta borba prividna i da i dalje kradu i štite jedni druge, no to je dokaz da saznanje postoji. To je jedna prilično apsurdna situacija u kojoj ja osobno nisam nimalo zaplašen.
RATKO MARTINOVIĆ: Ok, ovdje ćemo se zaustaviti s političkim temama. Its Getting Darker Vaš je novi roman koji još nije preveden na hrvatski. U njemu postoji referenca s Majanskim kalendarom. Što mislite o 21-12-2012 kao posljednjem datumu u tom kalendaru kao i o teorijama koje sve okružuju i stvaraju famu o mogućim globalnim promjenama?
DMITRY GLUKHOVSKY: Već sam preživio 3-4 apokalipse i mislim da će i ova propasti kao i sve ostale. Možda će se dogoditi transformacija svijesti iako preferiram ono da se neće dogoditi ništa. Nešto povezano s precesijom ekvinocija je možda bolja stvar - to barem implicira da je kalendar živi spomenik tom znanju kojeg je Zapad tek kasnije otkrio. Osobno mi je puno interesantnija nepoznata sudbina majanske civilizacije. Sve je nestalo bez pravih tragova. Kako jedna cijela kultura i civilizacija mogu nestati preko noći? Invazijom ili nekako drugačije? Možda se slična stvar može dogoditi i našoj civilizaciji. Što ako jedna velika amnezija pogodi cijelo čovječanstvo i jednostavno zaboravimo kako koristiti struju, voziti auto? To je najveća moguća katastrofa.
RATKO MARTINOVIĆ: Evo, kao malo lakše pitanje - za koji nogometni klub navijate i koje sportove pratite?
DMITRY GLUKHOVSKY: U Rusiji postoji drugačiji izraz umjesto - za koji klub navijate, mi kažemo - za kojim ste klubom bolesni. Kako sam ja stalno zdrav i ne smatram se bolesnikom onda sam uvijek bio jedan od tri dječaka u razredu koje nogomet nije zanimao. Djed mi je bio prvotimac moskovskog Spartaka i danas gotovo redovno dobiva srčane napadaje kada taj klub igra, pogotovo jer već godinama ne mogu ostvariti dobre rezultate. Što se tiče ostalih sportova zanima me trening u teretani, kao i braća Kličko koje preferiram nad Fedorom Emelianenkom. Oni su najbolji borci današnjice i teško im se netko usudi reći u lice da su bilo što osim toga.
RATKO MARTINOVIĆ: Kakvi su Vam planovi za budućnost?
DMITRY GLUKHOVSKY: Planiram nastaviti s pisanjem SF romana, naročito jer mi je svaki od prethodna četiri bio drugačijeg podžanra. Metro 2033 je distopija, Metro 2034 je više noir, Its Getting Darker je triler s primjesama mistike dok je kolekcija mojih kratkih priča satira i kritika Putinove Rusije. Moj sljedeći roman će biti prvi čistokrvni SF, nešto najsličnije budućnosti čovječanstva pomiješanoj s transhumanističkim idejama.
RATKO MARTINOVIĆ: Za kraj, kakve su Vam impresije o Hrvatskoj i što imate za poručiti Vašim čitateljima?
DMITRY GLUKHOVSKY: Nemam osjećaja da imam puno fanova u Hrvatskoj, iako Vi kažete suprotno. S video igrom možda i imam, a čuo sam da knjiga tek postaje popularna. Proširujemo Metro 2033 te ovim putem pozivam nekog hrvatskog autora da se okuša kao dio naše ekipe. Nisam vidio puno od Hrvatske zbog velikog broja obaveza no obećavam da ću se vratiti na ljeto... Pozdrav svim čitateljima Vašeg portala!
Preneseno sa: 
