3156 |
|
Nakon što je dugoročna duboka i jeziva globalna ekonomska kriza ugrozila živote milijardi ljudi, počeli smo sve više kritizirati bezobrazno bogate ljude koji uživaju u blagodatima zahvaljujući (ne)kulturi pohlepe unutar svijeta; korporacija, bankarstva, politike, religije i znanosti.
Na našu nesreću pohlepa je postala glavna osobina svih ljudi koji upravljaju većinom resursa na planeti, a to su osobe koje imaju neutaživu glad prema zgrtanju novca, moći i utjecaja uspjele uvući u sve pore društva. također obratite pažnju na nevjerojatne fizičke i psihičke odlike između nas – običnih ljudi s kojima pohlepa ne vlada i njih – koji ne mogu utažiti svoju pohlepu i gramzivost.
Dante Alighieri okrenut prema čistilištu. Djelo Agnola Bronzina 1530.
U mnogom religijama svijeta, pohlepa se smatra jednim od osnovnih grijehova ljudi, za pohlepnike je Dante Alighieri u svojem dijelu „Božanska komedija“ – koju je pisao između 1308.-1320.- osigurao četvrti krug pakla jer je POHLEPA jedan od kršćanskih smrtnih grijeha.
Primjerak Božanske komedije iz 1472., napravljena u tiskariji Foligno.
Dante je Božansku komediju pisao za vrijeme humanizma, točnije na izmaku mračnog srednjeg vijeka kada je crkva žarila i palila izmučenom Europom, on je čak u ovaj krug pakla smjestio sve kardinale, biskupe i svećenike koji su se materijalno okoristili. Za divno čudo unatoč kritici crkvi Dante Alighieri nije bio niti bačen u tamnicu niti je mučen od strane Inkvizicije. Već je njegovo uradak postalo remek djelo koje se čita i danas iako je crkva nastavila sa zgrtanjem materijalnih dobara.
Amerikanci su svoje nezadovoljstvo pohlepom vladajućih moćnika pokazali na način koji daje jasnu poruku i kritiku.
U rujnu 2011. u SAD-u (svjetskom epicentru ove ekonomske krize i mjestu s najbahatijim pohlepnicima na planeti) se od mnogih protestnih grupa i zajednica stvorio „Occupy movement“ koji je nenasilnim i legalnim pravima svakog građanina SAD-a pokušao podići svjesnost o bahatosti i pohlepi bankara i korporacija i nepravednoj raspodjeli resursa i novca. Iako su pripadnici Occupy pokreta izrazito mirno i stoički iznosili svoje nezadovoljstvo unatoč otvorenim provokacijama i ubacivanju policijskih agenata u njihove redove, država je zatvorila na tisuće pripadnika pokreta. Bez obzira na masovnosti protesta ne samo u Americi već i diljem svijeta ništa se nije pomaklo na bolje.
U stvari SAD je stvorio zakon o obrambenoj autorizaciji s kojim se svi građani SAD-a mogu ispitivati, zatvarati i mučiti bez sudske odluke i dokaza – habeas corpusa.
Cenzura potaknuta pohlepom, ništa novo!
Ista „demokratska“ država je pokušala progurati zakone o cenzuri interneta SOPA i PIPA, na što je većina internetskih korisnika zgroženo reagirala, do daljnjega je odloženo prihvaćanje ovih zakona ali se trenutačno samo u SAD-u na sudovima našlo preko 48000 ljudi koji su torrentima skidali muziku i filmove ZA SVOJU OSOBNU POTREBU, kojih su sudovi SAD-a proglasili piratima čak iako su s torrentom skinuli jednu jedinu pjesmu, za takve „užasne“ prijestupnike su kazne iznosile najmanje 750 dolara po pjesmi plus sudski troškovi. Najgore su prošli korisnici Bit Torrenta točnije njih 200 tisuća koji su svi od reda proglašeni krivima zbog navodnog dijeljenja materijala koji je autorski zaštićeni.
Uskoro bi mnogo na svojim kompjuterskim zaslonima mogli pronaći ovakvu obavijest.
No ovo nije vrhunac pohlepe u zabavnoj industriji, nakon što SOPA i PIPA nisu prihvaćene POHLEPNICI su poludjeli i uz pomoć aparata represije “najdemokratskije” države na svijetu su ugašene neke stranice koje su besplatno dijelile informacije i medijske uratke, tako da s pravom možemo zaključiti kako se oko interneta već stvorio željezni stisak onih koji žele NAPLATITI BAŠ SVE što čujemo, vidimo i pročitamo.
Prikaz bitke kod Termopila 480. prije nove ere, koja je nastala iz čiste pohlepe zbog tuđeg teritorija i utjecaja, naslikao Jacques Louis David (1814.)
Koliko god mi pokušavali promatranjem povijesti shvatiti kada je pohlepa uzela maha, čini nam se da je ona umnogome dio čak i čovjekove davne povijesti još od vremena Mezopotamije i Akada jer su se zbog pohlepe vodili mnogi krvavi ratovi.
Ako se nekada pohlepa smatrala smrtnim grijehom nije se ni iskorijenila niti smanjila, u biti ona je toliko napredovala i prožela sve pore ljudskog postojanja da je danas najveći moćnici i bogatuni na svijetu smatraju vrlinom bez koje se ne može upravljati: koorporacijama, strankama, bankama, vojskama, visokim znanstvenim institucijama i elitističkim društvima.
S pravom se pitamo što li će pohlepnici smisliti kada od nas ne budu mogli izmusti ništa više osim naših života?
Naše potrošačko društvo je došlo do krajnjeg STUPNJA „razvoja“ kada se jasno i glasno daje na znanje „raji“ da mogu govoriti, birati, ozdravljivati, odlučivati, educirati se i uživati jedino ako otvore lisnicu i ako u njoj imaju novca.
Jedan od najboljih pokazatelja POHLEPE je bankarski sustav koji je postao toliko kompliciran da prosječni čovjek nije u stanju razumjeti jednu običnu otplatu kredita, čak i ako misli da otplaćuje 8% kamata kredita, plaća barem duplo više zahvaljujući sustavu koji je napravljen na takav način da mi ne možemo iz prve shvatiti da banke koriste lihvarske uvjete poslovanja, i to sasvim legalno, i da te lihvarske poslovne običaje koriste kako protiv običnog čovjeka tako protiv cijelih država koje su srozane u kategoriju rejtinga kreditnog smeća.
Greg Smith. čovjek koji je prvi otvoreno priznao kako se kroji politika u jednoj od najvećih krednitnih banaka – pohlepa je moto pod kojim radi Goldman Sachs.
Najbolji smo primjer dobili prije nepunih mjesec dana kada je Greg Smith otvoreno priznao The New York Timesu što se događa unutar jedne od najmoćnijih burzovnih institucija na svijetu i kreditne banke, zloglasnog Goldman Sachsa (GS):
GS je jedna od najvećih i najvažnijih svjetskih invensticijskih banaka i integralni je dio globalnog financijskog sustava. Kada sam se prije 12 godina pridružio GS-u samo se govorilo o „timskom radu,“ integritetu, duhu ljudskosti i da uvijek trebamo napraviti najbolje što možemo za naše klijente. No u narednim godinama kada je GS dobio vodstvo koje i dan danas vlada ovom moćnom firmom, sve se preokrenulo, sada je najvažnije bezdušno i do kraja opelješiti klijente i njih se novim žargonom naziva „Muppeti“ krpene lutke. Kada se budu pisale buduće povijesne knjige o radu GS-a onda će biti zapisano da su sadašnji vodeći ljudi GS-a, poimenice Lloyd C. Blankfein i Gary D. Cohn za vrijeme upravljanja firmom uništili bilo kakvu ljudskost u GS-u. Iskreno vjerujem da je moralno vođenje i politika firme najvažniji dio da bi neka kompanija opstala na duže staze.
Kako se napreduje u GS-u i postaje voditelj firme?
Prvo je bezuslovno praćenje politike kompanije. Točnije ubjeđivanje klijenata GS-a da kupuju dionice ili proizvode kojih se GS želi otarasiti pod svaku cijenu jer nemaju potencijal za donošenje profita. Drugo je uvjeravanje klijenata da trguju s dionicama koje će donijeti najviše profita GS-u. Možete me smatrati staromodnim ali ja ne želim prodavati klijentima bilo kakve “proizvode” koji za njih nisu dobri.
Na sastancima sam uporno htio pokrenuti raspravu o tome kako da pomognemo klijentima, no nikoga to nije interesiralo jer je politika GS-a isključivo orijentirana na pravljenje profita bez obzira na uništavanje klijenata.
Zlo mi je kada se sjetim kako bezdušno GS okrada i osiromašuje svoje klijente. U zadnjih 12 mjeseci sam vidio pet različitih direktora koji su nazivali svoje klijente „Muppeti“ čak i u komunikaciji u elektroničkoj pošti. Molim vas da shvatite da u GS-u nema nikakve ljudskosti, pomoći, iskrenosti i etike. Nevjerojatno je kako uprava GS-a posluje, ako klijenti počnu sumnjati u GS, tada GS s njima prestane poslovati, bez obzira koliko je klijent moćan ili pametan.
Danas je u GS-u osnovno pitanje koje se postavlja svakom radniku na kraju dana: „Koliko si novaca zaradio na klijentu?“ Kraj citata.
Pohlepa je vrlina, a siromaštvo sramota i grijeh!!!
Pohlepa postaje moto čak i nekih najmnogoljudnijih zemalja, u Indiji i Kini se već godinama propagira kako je sramotno ako je netko siromašan. O tome kako je siromaštvo postalo SARMOTA u Kini je Sveučilište Harvard napravilo znanstveni rad, dok je Oxford napravio znanstvenu studiju u najmnogoljudnijim zemljama svijeta s posebnim osvrtom na Indiju u kojoj se također stvorilo ozračje sramote za sve one koji su siromašni ili ovisni o skrbi. Najčudnije od svega je da se među takvim zemljama nalazi i Njemačka koja bi trebala biti demokratska država. U većini područja Indije i Paksitana siromaštvo uvjetuje gubljenje obiteljske časti. U Kini se siromaštvo povezuje s gubitkom ponosa i sramoćenjem odraslih koji nisu u stanju stvoriti BOLJITAK točnije imetak, takve se ljude javno proziva da su neodgovorni i neproduktivni.
Američka zbilja: “Imam šest godina, dužna sam 30,000 dolara iako posjedujem samo jednu biciklu.”
Profesor Walker, ko-autor studije Oxfordskog Sveučilišta je otvoreno iznio kritiku svim svjetskim organizacijama koje propagiraju i zagovaraju isključivo financijske vrijednosti s kojima okarakteriziraju države ili pojedince. On je naveo da, na žalost, fiksiranost materijalnim i vrednovanje svega prema financijskoj sposobnosti stvara klimu u kojemu cijele države siromaštvo smatraju nemoralom i osobnom slabošću, nakon čega sve moguće podcjenjujuće klasifikacije uništavaju ponos i dostojanstvo građana koji se nakon toga ni ne mogu koncentrirati na bilo što drugo, takve stigme dodatno odnemažu državama i ljudima da se ekonomski oporave.
S druge strane bahatost, pohlepnost i malverzacije postaju vrline.
Sami smo imali priliku vidjeti da ratni zločinci, tajkuni, mafijaši i druge opskurne ličnosti dolaze do pozicija moći i da se takvi probisvijeti preko noći pretvaraju u; političare i poslovne ljude. Po medijima smo mogli vidjeti da se protiv njih vode dugi sudski sporovi koji zastarijevaju ili se odjednom ključni svjedoci predomisle ili nestanu, a da vrli novi političari i poslovni ljudi uporno ponavljaju u udarnim vijestima kako im se; podmeće, kako ih se sabotira kako je u pitanju ljubomora i zavist. Takve osobe voze najskuplje automobile, grade vile bez prestanka, kupuju zemljišta i slično, u vrijeme kada normalan čovjek jedva sklapa kraj s krajem.
Pohlepnike možete prepoznati po načinu komunikacije koji je vrlo karakterističan, to je kombinacija uvrjeda, vulgarnih ispada i melodrame, na nas gledaju s visoka i svakoga smatraju manje vrijednim i manje pametnim.
Pohlepnik nikada nije zadovoljan s onim što ima i uvijek želi još, bez žaljenja iskorištava ljude i resurse oko sebe i lako se od „prijatelja“ pretvori u najgoreg neprijatelja ako mu nešto ili netko ne odgovara. Pohlepnik je isto tako spreman napraviti pakt i s najvećim neprijateljem ako vidi da od toga može izvući ikakvu korist. Pohlepnici pokazuju psihopatske, narcističke i utilitarističke odlike i uglavnom se ponašaju kao emocionalni i energetski vampiri.
Pitamo se je li Dante malčice pogriješio kada je pohlepnike odlučio staviti u četvrti umjesto u najdublji deveti krug pakla?
Za kraj ćemo citirati Mahatmu Ghandija: “Zemlja osigurava dovoljno resursa da zadovolji potrebe svakog čovjeka ali ne i da zadovolji pohlepu čovjeka!“
Kud li će pohlepa i svi njeni zagovornici odvesti ovaj svijet, ostaje da se vidi.
