4216 |
|
18. svibnja prije točno 300 godina u Dubrovniku se rodio hrvatski znanstvenik, filozof, diplomat, teolog i pjesnik, jedan od najvećih umova 18. stoljeća: Ruđer Josip Bošković (Dubrovnik, 1711 - Milano, 1787).
Svojim dostignućima na polju matematike, fizike i astronomije, od kojih su neka bila znatno ispred njegova vremena, stekao je svjetsku slavu, a neki hrvatski stručnjaci smatraju da se (nažalost) o Boškoviću više zna u inozemstvu nego u domovini.
Njegova dostignuća, djela i izumi toliko su brojni da ih je teško sve popisati. Značajno je pridonio razvoju matematike, trigonometrije, geodezije, fizike i astronomije. Još je 1753. utvrdio da Mjesec nema atmosferu, proučavao je Sunčeve pjege i pronašao način da odredi ekvatore i orbite planeta, a iako je bio svećenik, podržavao je Kopernikov heliocentrični sustav. Bio je i jedan od prvih promicatelja Newtonove mehanike.
Posebno je zanimljivo da je jednako kao i Albert Einstein smatrao da je brzina svjetlosti konstantna te da su i prostor i vrijeme relativni. Bio je uvjeren da mjerila nisu konstantne duljine već da se smanjuju u pravcu kretanja.
Nikola Tesla je u jednom neobjavljenom intervjuu u SAD-u ustvrdio da je Einsteinovu teoriju relativnosti zapravo prije njega stvorio Bošković.
'Teorija relativnosti je mnogo starija od njezinih sadašnjih predstavnika. Još prije 200 godina predstavio ju je moj sunarodnjak, veliki filozof Ruđer Bošković. Bošković se bavio relativnošću, među ostalim i tzv. vremensko-prostornim kontinuumom', rekao je Tesla američkom novinaru.
U raspravi 'De aestu maris' (1747) Bošković je prvi među matematičarima govorio o neeuklidskoj geometriji i predložio geometriju s tri i više prostornih te jednom vremenskom veličinom, koja se i danas koristi.
U svojem najznačajnijem djelu 'Teorija prirodne filozofije', objavljenom u Beču 1758. godine, Bošković tvrdi da je sve materija i kretanje. Po njemu je materija sastavljena od istih čimbenika, a samo je različiti zakoni čine različitom. On uvodi zakon sila, koje su odbojne na malim međuelektronskim udaljenostima, a privlačne na velikim, što je kasnije razvio poznati britanski fizičar iz 19. stoljeća Michael Faraday u svojoj teoriji elektromagnetskih polja. Bošković atom svodi na središnju točku oko koje se širi oblak privlačno-odbojnih sila, tzv. Boškovićevo polje. Model atoma fizičara Nielsa Bohra iz 20. stoljeća izravan je nasljednik Boškovićeva modela.
Bošković je rođen u Dubrovniku kao sedmo dijete majke Pave, iz bogate trgovačke obitelji Bettera, i oca Nikole Boškovića, trgovca porijeklom iz hrvatskog sela Orahov Do. Osnovno obrazovanje je stekao u Dubrovniku, a s 15 godina odlazi u Rim, gdje stupa u isusovački Collegium Romanum. 1732. godine završio je filozofiju, a nedugo potom i teologiju. Po završenom studiju teologije zaređen je u svećenika te stupa u isusovački red. 1740. godine postaje profesor matematike. Živio je u mnogim zemljama Europe, među ostalim u Hrvatskoj, Italiji, Austriji i Francuskoj.
Neki ga talijanski povjesničari smatraju Talijanom uz argumente da su se u Dubrovniku u njegovo vrijeme miješali utjecaji hrvatske i talijanske kulture te da je veći dio života proveo u Italiji. Također ističu da mu je majka bila podrijetlom iz talijanske obitelji.
Međutim, kada je francuski znanstvenik Jean-Baptiste le Rond d'Alembert u jednom izdanju Boškovićeve knjige na francuskom Voyage astronomique et geographique napisao da je njezin autor Talijan, dubrovački je znanstvenik prosvjedovao ističući da je Dalmatinac iz Dubrovnika. Poznate su i brojne druge anegdote u kojima se predstavljao kao Hrvat. Primjerice, kada je u Beču 1757. godine uočio hrvatske vojnike koji su išli u sedmogodišnji rat, pohrlio im je ususret poželjevši im sreću na hrvatskom. Slično je u Parizu na vojnoj paradi na kojoj su sudjelovali Dubrovčani rekao: 'Evo mojih hrabrih Hrvata.'
Srpski filozof Branislav Petronijević 1922. je ustvrdio da je Bošković bio podrijetlom iz Crne Gore te da je njegov otac Nikola bio Srbin iz sela Orakovo. No iako selo Orakovo uistinu postoji, Boškovićev se otac rodio u Orahovom Dolu nedaleko od Ravnog u Hercegovini koji je nastanjen katolicima Hrvatima. Jedno astronomsko društvo u Srbiji nazvano je njegovim imenom.
U Zagrebu je 1950. godine osnovan Institut za znanstvena istraživanja na području atomske fizike, koji je na prijedlog hrvatskog fizičara Ivana Supeka dobio ime Ruđera Boškovića. Po slavnom Dubrovčaninu nazvan je i jedan krater na Mjesecu.
Preneseno sa: http://www.znanost.com/clanak/300-godina-boskovica
