Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

Samo neke misli

5643

 

Jutro je. Sjedim u obližnjem kafiću, programirana za užitak kojeg pruža jutarnja kava. Prva navala ljudi je prošla kao stampedo i ostavila konobara s nezavidnom količinom neopranih čaša i stolova. Žurili su na posao. Ritualno čitanje dnevnog tiska uz prvu kavu, radi “informiranja” o temama o kojima će se u vrijeme marende žučno raspravljati s kolegama. Većina ih donosi svoje novine jer su naučili kako one jedne koje kafić posjeduje nisu dovoljne.



Tišina koja prati taj dio jutra je posebna jer nije tišina.Šuškaju stranice novina, aparat za kavu pišti dok radi pjenu za kapućino, žličice stružu o stijenku šalica za kavu dok miješaju šećer, auti s ceste prolaze dajući nekakav ritam, a sve se uklapa u jednostavnu i neizmjenjivu  muziku koju stvara rijeka koja teče tik uz nas. No,  slika lišena tona, lišena odzvanjanja riječi i klimanje glavama u znak pozdrava kao jedini razgovor je neopisiv prizor.

Volim promatrati ljude. Volim sve što oni jesu i pokušavaju biti, a volim i sve što oni nisu,a prikazuju da jesu. Lica im pokazuju misli koje su bučne tek u njihovim glavama, ali promatram njihova lica i čine se bučnima i meni. Mrgudni, opušteni, sjetni,sretni, zamišljeni, pospani, budni, odrješiti, točni, užurbani,odmjereni, smotani, odjeveni u šareno, u jednobojno, zabrinuti,.... U svakom tom licu sam mogla prepoznati dio sebe ili barem jedan dan svog života koji je nosio takvo lice...
Zaljubljena sam u to šarenilo...

Svaka nam bora nosi svoju priču, svaki novi dan nam nosi svoj obol nekoj situaciji. Savršeno smo nesavršeni i kao takvi se uklapamo u sliku svijeta na najbolji mogući način. Čini mi se kako dan za danom ta lica volim sve više. Ima li u tome logike....?. Nema. Čovjek je sve, samo ne logično biće, stoga se ni sama ne smatram logičnom.

Iako ih sve volim, ponekad se začudim nad onima koji su svoj život shvatili preozbiljno. Pitam se  kako li samo izgleda moje lice u njihovim očima? Pod kakvu me svrstavaju dok pjevušim, dok mi osmjeh koči vilični zglob,a ja se ne mogu prestati smiješit? Kad se smijem na glas da sve odjekuje? Drže li me čudnom kad skinem cipele samo kako bih stopalima dotakla život zemlje? Izgledam li djetinje ili bolesno kad se s djecom kotrljam po travi?

Svijet naspram mene razigrane izgleda zajebano odraslo. Ne snalazim se najbolje u njemu. Zavrzlama zakona,pojmova i sranja odraslog svijeta koji se mučno pokušava nametnuti kao važan i jasan...  Ničim izazvani, postavila  su se pravila ponašanja koja idu u skladu sa godinama?!  Nije li to čudno? Neprihvatljiva su iskrena dječja i razigrana ponašanja kad odrasteš?!  

Mom duhu je to patološki način življenja. Zašto se pokušavamo toliko uklopiti u taj svijet odraslih? Što nam je tamo obećavajuće? Kakva nas to Važnost tamo vuče? Rijetke su stvari na koje sam u svijetu odraslih naišla i ostala istinski zadivljena! Ostalo je talog! Što je to u lažima, prevarama i ostalim komplikacijama što nas se dojmi do te mjere pa se s prvim dlakama ispod pazuha počnemo trsit u želji za bivanjem dio toga svijeta?

Ako je odgovor kako je to izazov, onda ja kažem kako je stoput veći izazov ostati dijete i ostati u “pješčaniku”....

Osim toga,što fali “pješčanicima”?

 

Tags:
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Komentari  

 
#2 Bel-Mordok 2012-11-19 18:15
Poslušajte kako zvuči glazba vaših misli!
4dportal.com/.../...

BORIS POTAPOV: Tko smo mi?
4dportal.com/.../...
Citat
 
 
+3 #1 ja 2011-08-03 19:01
prekrasno... :roll: svaka cast. cista ljubav
Citat
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno