|
Ekscentrični znanstvenik Petrus već desetljećima traga za jednim od najvećih snova čovječanstva – oslobođenjem od gravitacije. Praktična primjena antigravitacijske sile omogućila bi čovječanstvu galaktičke seobe i razvoj materijalne civilizacije. Vjeruje kako bi bolje poznavanje dalekog svemira pokazalo da je inteligentan život vječan i da visoko razvijene civilizacije grade umjetne svemire. A kada bi došao do ruba beskraja, čovjek bi mogao započeti obrnuto putovanje, ne više kroz prostor, nego kroz opnu duha. Iza opne naše duše skrivena je neizmjerna dubina – duhovni kozmos…
Gosti kafića samoborskog kraja više i nisu iznenađeni kad im priđe pustinjak neobične pojave i ajnštajnovske vizure, bujne prosijede kose i isto takve brade, te im ponudi svoje knjige o antigravitaciji i letećim tanjurima. Oni koji ga ne poznaju možda bi se iznenadili kada bi saznali da je ovaj čovjek, koji živi isključivo od prodaje svojih knjiga, zapravo profesor filozofije i povijesti umjetnosti, vrstan znalac matematike i fizike te vizionar ekonomije. Petar Bosnić - Petrus za sebe zna reći da ga ljudi smatraju pomalo «pomaknutim» jer je koncentriran isključivo na probleme koji se ne tiču svakidašnjice. Ovog ekscentričnog znanstvenika zaokuplja znanost, svemir i projekt kojim se bavi desetljećima – izrada letećeg tanjura!?
«Od 1968. godine bavim se konstrukcijom antigravitacijske letjelice pa sa znanstvenim pokrićem kažem da živimo u vremenu kada će biti realiziran jedan od najvećih snova čovječanstva – oslobođenje od gravitacije» kaže Petrus koji vjeruje da je uspio dopuniti i dovršiti Newtonovu teoriju klasične nebeske mehanike. «Uočio sam da se Huygensova teorija centrifugalne sile može spojiti s Newtonovom teorijom gravitacije. Tako sam dobio kompletnu teoriju klasične mehanike nadopunjenu vlastitom teorijom o antigravitaciji… Stvari o kojima govorimo praktično su provjerile znanstvene ekipe kroz gravimetrijska mjerenja. No, moram reći da antigravitacija nije neka nova sila. Ona je bila poznata još u Newtonovo doba, ali nije bila točno protumačena. 'Otkriće' antigravitacijske sile zasniva se zapravo na korekciji postojećih znanstvenih teorija. Ona pokazuje da i rotiranje Zemlje proizvodi antigravitaciju. To je izmjereno vrlo precizno do deset na minus dvanaest njutna.»
Petrus se nada da je netko u svijetu već došao do otkrića sličnim njegovima jer bi mu to, kaže, puno pomoglo. Dodaje, međutim, kako je ovdje riječ o problemu koji je, prema mišljenju znanstvenika, bilo gotovo nemoguće riješiti. «Antigravitaciju su svi, kao i ja, tražili na području polja. Takvih istraživanja sam se okanio tek prije desetak godina i prešao na istraživanje prividnih sila kao što je centrifugalna. Proučavanjem tuđih eksperimenata otkrio sam da je antigravitacijska sila prividna reaktivna sila koja proizlazi iz kretanja. Bila je fantastično dobro maskirana, među ostalim, i krivim interpretacijama već poznatih sila. Koliko mi je poznato, u svijetu nitko nije došao do toga. A teorija antigravitacije je toliko jednostavna, gotovo kao i Newtonova teorija gravitacije.»
Petrus opisuje kako će njegova antigravitacijska letjelica imati oblik tanjura jer taj oblik, kako objašnjava, proizlazi iz fizikalnih zakona te gotovo da i nije moguće takvu letjelicu napraviti u drugačijem obliku. Računa da će imati 106 centimetara u promjeru te 70,5 kilograma nosivosti. Minimalna brzina takve letjelice može biti samo nekoliko metara u sekundi, a maksimalna i do 1000. Bit će izrađena od aluminija i ugljičnih vlakana, kaže, a kretat će se uz pomoć električne energije.
«Sada vjerojatno očekujete neku golemu energiju za njezino pokretanje. No, kada bi bilo tako, onda to ne bi bilo ništa revolucionarno. Vrijednost pronalaska je upravo u tome što su potrebne vrlo male količine energije za njezino pokretanje i levitiranje. Naime, akumulator od 50 ampersati može poslati ovu letjelicu izvan Sunčeva sustava do u beskonačnost.»
Petrusova teorijska letjelica funkcionira na osnovi prstena koji rotira brzinom od 8 kilometara u sekundi. To može biti mehanički ili energetski prsten, od plazme ili armiranih ugljičnih vlakana. Prsten rotira u magnetskom polju pa nema trenja. Koristan prostor letjelice je unutar prstena.
«Ova će letjelica biti minimalnih dimenzija kako bi bila što jeftinija, da je i privatnik može izraditi. Materijal bi stajao oko tri tisuće dolara, a rad vjerojatno još dva puta toliko. U komercijalnu upotrebu mogla bi ući već u prvoj polovici 21. stoljeća. No za izradu letjelice koja bi nosila čovjeka potrebno je angažirati pedesetak milijardi dolara i najbolji tim stručnjaka koji bi brojao desetak tisuća ljudi.»
Ovaj vizionar nadalje smatra da će primjenom antigravitacijske sile, postati preskupo i nesigurno živjeti na tlu pa ćemo živjeti u zraku, u malim lebdećim kučicama. Na mjestima s dobrom klimom nastat će cijeli lebdeći gradovi. U daljnjoj će fazi cijelo čovječanstvo stanovati na prstenu koji će okruživati Zemlju iznad ekvatora na visini od tri do četiri kilometra. «Ja mislim da ćete već i vi obitavati u lebdećim obiteljskim kućicama jer će imati cijenu boljeg automobila, dok će vaši neposredni potomci doživjeti formiranje tog prstena oko Zemlje…»
A što će se dogoditi kada u jednom takvom lebdećem gradu ponestane struje, pitamo? «Tada će sve će otići k vragu» odgovara. «Havarije i nesreće uvijek se događaju i protiv njih nema lijeka. I u tom se slučaju neće moći koristiti neka druga energija ali će se sunčeva ili bilo koja druga energija moći pretvoriti u električnu. I to će biti idealno na tim visinama gdje nema oblaka jer će se baterije, odnosno akumulatori takvih letjelica-kućica, napajati izravno od Sunca.»
U svojim ćete letećim kućicama odlaziti kamo god želite – na vikend putovanja na Mjesec i Veneru ili u šoping u lebdeće robne kuće smještene negdje u orbiti. Plantaže zdrave hrane neće biti na Zemlji, nego na antigravitacijskim platformama koje će biti izložene boljim klimatskim uvjetima. Naime, te će se plantažne platforme napajati kišnicom izravno ispod oblaka u onoj mjeri koliko je potrebno.
Petrus nadalje predviđa da će na Zemlji biti manje zagađivača jer će se isključivo koristiti električna struja. Neće više biti cesta i željeznica. Većina tvornica će također biti stacionirana u orbiti na visinama od dvjestotinjak kilometara i to u letjelicama koje u sebi mogu zadržati zrak. Otpad će biti najekonomičnije slati na Sunce gdje se brzo ionizira pa će na Zemlji biti zabranjeno bacanje bilo kakvog smeća. Zemlja će služiti isključivo kao vrt za njegovanje i uzgajanje života…
Jesu li uz pomoć antigravitacijske teorije možda napravljene i egipatske piramide, pitamo? «Piramide su, po mom mišljenju napravljene ljudskom genijalnošću i strpljivošću. Tko ne vjeruje da su napravljene radom i rukama, taj onda uopće ne vjeruje u ljudske stvaralačke moći. Ako bi ljudi za tisuću godina bili praznovjerni kao što su danas, onda bi vjerovali da su New York sazidale neke moćne izvanzemaljske civilizacije. Jer New York je danas veće čudo nego što su piramide…»
Što se tiče izvanzemaljski civilizacija, antigravitacijskim letjelicama neće biti moguće doći u kontakt s njima, upozorava Petrus. Jer antigravitacijska letjelica može funkcionirati samo u blizini gravitacijskih polja. Da bi antigravitacija djelovala, potrebna je gravitacija. Ova je letjelica prijevozno sredstvo samo unutar Sunčeva sustava i eventualno pogodna za ubrzanje izvan njega. A već je dokazano da unutar ovog Sunčeva sustava nema drugih civilizacija. One su tek možda u drugim galaksijama, a za takva je putovanja potreban malo drugačiji pogon, i to onaj koji bi omogućio brzine veće od brzine svjetlosti. A to, po Petrusu, nije nemoguće…
«Proučavajući teoriju relativiteta, došao sam do toga da je Einstein načinio matematičko-proceduralno-interpretativne greške u svojoj teoriji i to u paragrafu 10 «Specijalne teorije relativiteta» pod naslovom «Sporo ubrzavani elektron». Iako su te pogreške dobro skrivene, uvjeren sam da ih može uočiti velika većina fizičara ako im se ukaže na problem. No, ta pogreška nije jedina, a sve one zajedno daju potpuno naopake rezultate po pitanju transverzalne mase. Moji rezultati govore da brzina svjetlosti nije nikakav veliki problem. Dapače, sasvim su moguće brzine čak i desetke puta veće od svjetlosne. Pri toj brzini masa ne postaje beskonačna. Ona ostaje konstantna. S čovjekom se u takvoj letjelici ne događa ništa. Osjećaj je isti kao da sjedi u sobi…»
Petrus smatra da je ovo otkriće spasonosno…
«Cijela zapadna filozofija stavila se u funkciju stvaranja jednog umjetnog bića koje bi trebalo krenuti u osvajanje materijalnog svemira, kako bi čovjek mogao prelaziti iz jedne galaksije u drugu. To je potreba gole egzistencije. Ako je ljudska vrsta situirana isključivo na jednom planetu, onda ona može biti vrlo lako uništena. Dakle, da bi opstanak bio siguran, vrsta se mora rasprostraniti diljem galaksije. Čak možda i po drugim galaksijama…»
Zbog ovakvih razmišljanja često ga nazivaju alternativcem, a to ne voli jer drži da nije na rubu znanosti, nego na njezinom vrhu. Napominje kako se pri izučavanju problema najstrože drži dokazanih znanstvenih načela. Petrus vjeruje u znanost, ali ne iz dogmatskih razloga, već zato što se dokazala u praksi. Zapravo, ne vjeruje toliko u znanost koliko u kritički ljudski duh, razum i kreativnost. Misli da je za kreativan duh nemoguće samo ono što je samo po sebi apsurdno: kvadratna kugla ili kockasti krug, primjerice. Sve što je sebi logično, moguće je ostvariti i u praksi. A to omogućuje znanost koja se razvija već dvije tisućama godina.
«Doduše, znanost je danas u krizi. Ima epoha u kojima prevladavaju konzervativni znanstvenici. Odatle i opće nepovjerenje u znanost i ekspanzija alternative. Ja, međutim, mislim da postoji samo jedan pravi put. Alternativa je po mom mišljenju stranputica, put koji ne vodi nikamo. Ne treba odlaziti u stranu, već treba pokušati podignuti razinu znanosti…»
U promjenama koje predviđa, Petrus smatra da se čovjek neće bitno promijeniti sljedećih deset tisuća godina. Za to će se vrijeme proširiti po cijeloj galaksiji, dajući pri tom mjesta i drugim civilizacijama. U tom će razdoblju kulminirati onaj pravi razvoj materijalne civilizacije koji će u konačnici omogućiti čovjeku da se u potpunosti oslobodi rada, onih nižih poslova koje će umjesto njega obavljati umjetno biće.
«Tek kada se civilizacija toliko razvije, onda će se čovjek moći okrenuti razvoju duha pa će početi jedan obrnuti način putovanja, ne više kroz prostor, nego kroz opnu duha. Iza opne naše duše skrivena je neizmjerna dubina, a to je duhovni kozmos.»
Pripisuju mu da je tvorac nekakve nove religije. On to poriče tvrdeći kako vjeruje isključivo u kritički ljudski um, u čovjeka i njegove kreativne mogućnosti.
«Kreativnost je iskra božanskoga u čovjeku i zato je čovjek zapravo homodeus… Bolje poznavanje svemira – svemira koji je dalje od tisuću milijardi svjetlosnih godina, pokazat će da je inteligentan život vječan i da visoko razvijene civilizacije grade umjetne svemire, daleko bolje od ovih nesigurnih, materijalnih svemira…»
Sve što je zamislivo – to je i ostvarivo…
|
