Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

Bok uz bok

6237

Probao sam razmišljati lijevo. Vukli su me na desno. Dok sam zadirao u desno, vrištali su s lijeva. U sredini je jednako lako strunuti kao i na stranama. Sada me samo vuku dolje. Oduvijek me vuku prema dolje, svjesno ili nesvjesno. Žele da budem njihov, namjerno ili ne. Ne žele da se priklonim drugoj strani. Druga pak strana iz svoje perspektive ne želi da se priklonim prvoj... Svaka je drugoj mračna... Što nije toliko čudno jer se, bez obzira na strane, iz mraka ne izlazi. Lijevo ili desno - svejedno je. Naprijed ili natrag - prije nego krenu naprijed, okrenu se za 180° uvijek završe opet na početku. Prema dolje se u svakom slučaju slijevaju svi kroz ogroman lijevak fino oblikovan sustavom, sve dok ne upadnu u katran kojeg se hvalospjevno naziva medom...

Došla je jesen, povorke polagano kreću, a narodna zima nikako ne prestaje. Za to vrijeme revolucionar pred monitorom stalno se preispituje i ne može odlučiti da li bi se trebao osjećati krivim ili ne. Neku sigurnost u vezi sa zaposlenjem trenutno ima. Preživi mjesec, a u financijske teškoće češće se dovodi zbog svojih pogrešaka i načina života, nego što ga država u ovom času gura. Ima i svoje interese i način provođenja vremena. I nema toliko brige kao što neki u Hrvatskoj imaju. Trabunja preko žice, u aktivizmu ga nema. Poziva na jedinstvo, a ne izlazi na ulicu. Jednom mu bude žao, a drugi puta poželi rastjerati narod skupa s policijom. Što dovede čovjeka u takvo kaotično stanje uma, izljeve povremene mizantropije?

Narodu nedostaje nade u bolje, a nekima nade u taj narod. Voliš ljude čitav život, a vrati se zavišću i mržnjom, ogovaranjima i podmetanjem nogu. Voliš sebe i pokušavaš održati dostojanstvo, a čak se i roditelji trude povući te za sobom i narodom u bezdan bezumlja, u proces obožavanja nekog trećeg koga i oni sami obožavaju. Po izlikom ljubavi bližnji nasnesvjesno vuku tamo kuda oni skupa u masi i s masom idu. Pod izlikom napretka narod bira predstavnike koji ih vode do pred sam kraj puta, a onda na vrijeme stanu, odu s plijenom natrag, dok narod počne padati s ruba litice. Dok pada s litice, zaključuje kako se treba vratiti korijenima. A korijeni truli. Iz tih korijena izrasla je biljka koja danas opet vene. Što očekivati od nove biljke koja će izrasti? Da će biti više zelena i plodnija? Na kraju će ipak netko novi pokupiti staro suho lišće te pokrenuti novi ciklus uvenuća.

Samo jedna minuta smiraja, otpuštanja predrasuda, opuštanja tijela i sjedenja na klupi u gradu dok promatrate prolaznike bez ikakvog razmišljanja, dovoljna je za stvaranje zaključka o tome kako u ljudskoj svijesti nešto gadno ne štima. Ljudi su postali prozirno rastrojeni,  zatupljenii tupih osjetila, i to je više nego očigledno pri prvom pogledu na potpunog stranca na ulici. Predvidljivost pojave i stavova prešla je svaku granicu sigurnog zaključivanja o nekome u tolikoj mjeri da bi predrasuda o tupom biću mogla biti već prilično opravdana. Možda i jedina opravdana predrasuda danas...

Zaboravimo slobodno fraze o kompleksnosti ljudskih bića i svoj njenoj božanskoj ljepoti. Kompliciranost je danas samo stvar „furke“. Ne čini te složenim bićem citiranje autocitataMarylin Monroe o vlastitoj kompleksnosti. Ne čini te pametnim čovjekom čitanje knjiga ili diploma stečena čak i iskrenim znanjem u struci. Nekoć odlike intelektualaca danas su češće modni detalj. Štos je čitati knjigu, štos je već i pisati knjigu, štos je biti u kazalištu radi pojavljivanja, ali ne radi poruke autora predstave. Tko mi garantira da se iza profinjenog izgleda i „mudrih“ naočala kakvog „hipstera“ (urbanog mladca) nalazi kvalitetna i iole pametna osoba? Malo je danas pametnih ili makarneotupjelih osoba. Spomenuh već „prozirnost“ prosječne osobe i (generalno promatrano)humanost, „složenost“ i „savršenost“ ljudskog bića toliko su otrcani i lažni pojmovi da se stvarno moram zapitati  - tko je tu lud, slijep i čija percepcija zapravo ne valja? Civilizacijski ego očito dobro radi svoje pa ljudi za sebe uistinu misle da su najnaprednija bića.

Kažem vam - danas ne morate puno znati o ljudima, dovoljno je nabasati sa svog planeta na nekakvu klupu, sjesti i početi promatrati, davati zaključke o toj čudnovatoj vrsti. Nedavno sam prisustvovao jednoj svečanosti na kojoj mi je jedna mlada osoba što je sjedila pored mene rekla potiho u uho, nagnuvši se: „Vidi, vidi oko nas te ljude i te poglede... Na staroj ženi možeš vidjeti da o životu nema pojma...“ Što se to dogodilo pa, prema mom sudu, jedna mlada i pametna osobamože s potpunim pravom drukčije suditi o nečemu o čemu su samo stari i iskusni mogli suditi?
Pa zapravo - dogodilo se to da je dobar dio svjetske populacije finalno i u povijesnoj mjeri otišao k vragu tijekom procesa debilizacije, a da je nekolicina ostala začuđena galopirajućim tempom općeg oglupljenja. Prvi i osnovni znak eventualnog postojanja kolektivne svijesti jest današnje kolektivno ludilo i glupilo. Sramota me biti dijelom rase s čijim se pripadnicima mogu igrati igre „pogađanja njihovog karaktera“ s visokom stopom točnih rezultata.

Možda neki misle da pretjerujem, ali iz sitnih gesti u kretanju čovjeka na ulici može se otprilike procijeniti mentalno stanje ljudi. Malo tko je sposoban hodati pravocrtno, za početak. Toliko je distrakcija pozornosti sa strane, a ljudi dovoljno podatni da postanu dezorijentirani. Gledaju izloge razrogačenih očiju, upirući prstom u nešto što im ne treba, a što će kupiti pod izlikom krajnje potrebe. Nemaju puno kritika prema reklamama.

Ako ne gledaju izloge, gledaju u pod, svako malo se prepadnu kada shvate da im je netko došao u susret. Ako ne gledaju u izloge ili u pod, onda gledaju u ekrane elektroničkih uređaja za zabavu i gubljenje ljudskosti poput mobitela i sl. To je zapravo najsmješnije. Ma pogledajte samo, ako izuzmemo penzionere koji se kreću gradom i selom, i uvjerit ćete se da najmanje 90% mladih danas ulicama hoda i tipka, prebacuje pjesme na listi ili radi tko zna što. Debilizam starih vremena kada bi netko išao ulicom i čitao knjigu sada se samo digitalizirao. Ali i mnogo proširio. Virus gledanja u ekran tijekom kretanja ili statičnosti zahvatio je čitav svijet.

Ako ne gledaju u ekran, izlog ili pod, onda gledaju pred sebe, ali ništa ne vide. Vrlo je uznemirujuće, ako se osjećate čovjekom i pripadnikom zajednice, kada vidite da vam neki od pripadnika ide u susret, hipnotiziranog pogleda i uopće ne pojmi prostor i ljude ispred sebe iako u njih gleda. Priča li netko sa sugovornikom na ulici, obično u njegovom svijetu nestaje sve ostalo. Obično stanu na prolaze. Nikada nema mnogo susretanja, pozdravljanja, grupiranja i razgovora na najširim ili barem dovoljno širokim prostorima za prolazak. Po nekom Murphyjevom zakonu, redovito staju, na uske prolaze, između stupića gdje se prolazi, zabavljaju ih boje biciklističkih staza itd. Naginju se i stupaju na cestu pored autobusnih i tramvajskih stanica da bi vidjeli koja linija dolazi. Taman da drže zatvorene oči, vozilo bi stiglo kao i inače.

Pojava raznoraznih Segway transportera, klinaca koji žongliraju uokvirenim reklamnim plakatima, napadanje s korporacijskih štandova mobilnih operatera i banaka koje se pojačava sve više, natruhe tuđih razgovora koji se čuju onako u prolazu - svi razgovori svih građana su isti i odaju opću psihičku rastrojenost upakiranu u tipične rečenice o tipičnoj svakodnevici. Možda će neki shvatiti što mislim kada im, nadalje, spomenem atmosfere i razgovore koji se čuju u raznim čekaonicama, npr. kod doktora.

Hodanje prostorom gdje si zaposlen, a ljudi te u prolazu pitaju za Sulejmana Veličanstvenog ili „Večeru za 5“ i slične gluparije - pa koji vam je vrag, ljudi?! Da, svakodnevne teme razgovora između ostalog su razlog zašto sam npr. osoba šutljivije prirode, koja uvijek više neprimjetno sjedi na društvenim okupljanjima standardne prirode. Ako nema zezanja, obično narodni razgovori nisu vrijedni pozornosti ni slušanja. Ionako 99% toga što izleti iz tuđih usta tijekom svakodnevnog života samo je papagajsko ponavljanje naučenih elemenata indoktrinacije bez premca.

Što reći o ljudima npr. nakon slijedećeg - prije nekoliko dana tijekom vožnje gradom na biciklu zastao sam da zakopčam jaknu jer je počela lagana kiša. Osvrnem se oko sebe i pomislim: „Hm, kladio bih se da će ostali biciklisti (a mnoge je uhvatila kiša u tom trenu) početi saginjati glave jer im kiša malo pada u oči, gubeći pojam o tome što je ispred njih, te će ubrzati vožnju da manje pokisnu.“ I što mislite - što se idućeg trenutka dogodilo? Sada zamislite te kamikaze i zaključite sami o površnosti kolektivne svijesti i postupaka. Izgubiti vidljivost namjernim potezom, a još k tome ubrzati vožnju - samo je jedan glup čin u mravinjaku na ulicama.

Kažem vam, sjednite na ulicu, otvorite si pivo, štogod, zapalite ako pušite, i ubrzo ćete se zapaliti od smijeha dok promatrate ljude i što rade dok tumaraju okolo. S obzirom na kvalitetu holivudskih filmova danas, ovakav način zabave prije bih preporučio. Iz svakodnevnih sitnica i čistom observacijom jedan „vanzemaljac“ može puno toga zaključiti. Toliko o dubiniljudskog bića...Oprostite, ali ne mogu zaključiti ništa drugo, osim da smo sudionici jednog procesa koji bi se mogao nazvati kontra-evolucijom.

Spomenimo i reakcije ljudi na bilo kakvo otkrivanje realnih elemenata funkcioniranja svijeta oko njih. Smijeh i davanje etikete teorije zavjere samo su početne dvije u moru tragikomičnih reakcija. Lakše je vjerovati da je Lazar ustao iz groba ili da se pojavila svinjska gripa, nego čuti o tome da su mase kontrolirane iz sjene.

Pored fizičkih elemenata koji se iščitavaju na ljudskim gestama i kretanju, a koji otkrivaju psihološke nedostatke naroda, spomenimo još i međusobne odnose među ljudima. Razmislite zašto se ljudske gluposti s katastrofalnim posljedicama po pojedinca i zajednicu stalno ponavljaju iz godine u godinu, iz stoljeća u stoljeće. Masa je satkana od pojedinaca. Prosječan moderan pojedinac:
- ne zna se nositi s vlastitim egom,
- ne zna se nositi s vlastitom zavišću,
- dobije teže glavobolje ako mu kažete nešto komplicirano ili nešto složenije od njega zatražite, a ima veze s dubljim razmišljanjima,
- ne zna kako sačuvati bližnje od frustracije koja ima veze samo s njim ili kako se ne istresati na osobi pored sebe koja s trenutnim problemom nema veze,
- strahuje od negativnog aspekta zagrobnog života pa zbog toga zazire od nekih razmišljanja i pozitivnih postupaka, ali isto tako u cijeloživotnom duhovnom ciklusu upada u mnoge zamke licemjerja,
- uvijek treba vođu ili gurue koji će im pričati kako treba razmišljati i što treba u životu činiti,
- kvalitetna razmišljanja o mogućnostima i sposobnostima društva naziva utopijom i tako zauvijek postavlja branu od naleta boljih rješenja,
- vodi utrku za diplomama i priznanjima misleći da je to garancija kvalitete i općeg znanja pojedinca, da su time mentalno upali u profinjenije krugove društva,
- gubi kontakt s prirodom, a od djetinjstva (zbog odgoja i okoline) gubi i kontakt sa samim sobom,
- recimo da 2 sata dnevno gleda TV kroz npr. 60 godina od života - dolazi se do poražavajućeg rezultata od 5 punih godina provedenih pred TV ekranom na kojem nema apsolutno ništa osim sve pliće zabave za masu, sve dubljeg pranja mozga. Kakve tragove to ostavlja na psihu čovjeka?

U svakom slučaju - prosječan pojedinac glavninu svojih osobnih problema i problema u odnosima s ljudima kroz život neće nikada riješiti iz raznih razloga. Okupimo takve prosječne figure u veliku hrpu i dobit ćemo naciju koja glasa, masu iz koje proizlaze političari koji bi tu masu trebali zastupati. Kako onda, molim vas lijepo, itko može očekivati promjene društva i načina vladanja? Zbog svega spomenutog imamo jednu te istu situaciju kroz čitavu znanu povijest, jedan te isti karcinom društva koji samo mijenja imena (socijalizam, nacizam, fašizam, komunizam, demokracija itd.)

Opet se vraćamo na jedan zaključak - radi na sebi pa onda na onome oko sebe. Psihički rastrojena i bolesna rasa na Zemlji ne može kreirati psihički stabilne režime vladanja i življenja. Sada shvaćate zašto je nekima muka kada se pojave na prosvjedu i zašto svjesno ipak odu na pivo umjesto da izvikuju standardne parole i stanu rame uz rame s masom koja nema pojma o čemu priča te iznimno malo zna o svijetu na kojem živi.

Jedna draga osoba iz mog života spomenula je ljudske poglede i opisala ih jednom predivnom rečenicom - „pogled iz praznog u prazno“. A druga je pak rekla: „Da, ti stariji ljudi - na njima se iščitava iskustvo, ali ne i znanje. I to ti je njihova mudrost.“

Nisam za promjene kakve društvo traži jer vidim da će se opet ponavljati iste stvari zbog kojih će se opet tražiti promjene, a na kraju polučivati isti rezultati pod drukčijim terminima. I tako ukrug. Moja odluka bila je pisanjem i razgovorom („bubica“ u uho) zadirkivati ljude koje volim, poznajem ili ne poznajem. Dobrih rezultata je bilo, i smatram da su bolji nego nikakvi.

Kako stati bok uz bok s pripadnicima naroda od kojih neke volim više nego oni sami?
Kako stati bok uz bok narodu koji bježi od svoje nutrine i traži da ju neki autoritet ispuni?  
Kako stati bok uz bok narodu koji se vlastitim, iako nesvjesnim i površnim, postupcima dovodi redovito na rub kada je jedino vidljivo rješenje - nered i kaos, ozlijeđeni i poginuli?
Kako stati bok uz bok narodu koji ovih dana priča kako je rješenje - vratiti se kršćanskim korijenima, a opće je poznato da zbog interpretiranja od strane naroda i općenito „ljudskog faktora“ to kroz povijest redovito završava - katastrofalno?
Kako stati bok uz bok narodu čiji pripadnici imaju sve manje sređenih međusobnih odnosa i odnosa prema sebi samome, a očekuju da vlasti sve srede za njih?
Kako stati bok uz bok narodu kojemu kažeš da vlasti dobro znaju što rade i da nimalo nisu nesposobne jer je to suviše očito, a narod paradoksalno misli da su u foteljama glupi i nesposobni ljudi?
Kako stati bok uz bok narodu koji ima iskustvo, ali nema znanje o životu?

Ovako ću samo nastaviti tipkati, prolongirati u narodu omraženi i kritizirani „aktivizam iz fotelje“, pomoći ću bližnjemu i onome kome mogu na bilo kakav način, gledati da budem dobar prema sebi i drugima, širiti ljubav iz sebe, a ne iz religije i priručnika, da moji postupci ne čine štetu, ukratko - raditi na svojoj mikrookolini i pokušavati uzdići svoju svijest dok kolektivna propada u kolektivnom strahu i bezumlju. A kada me netko sarkastično pita: „I? Što si promijenio?“, samo ću mu iznijeti slijedeće rezultate - dobivam priznanja od ljudi da sam im promijenio razmišljanja i da se bolje osjećaju. Trebamo se međusobno poticati na duboka razmišljanja, dublja od „šuti i radi“. Bez promjene razmišljanja i upoznavanja sebe samih ne možemo očekivati ikakve globalne rezultate. Možemo očekivati samo ovo stanje koje imamo, a da može i gore - i u to bismo se mogli uvjeriti. A kada u svom narodu vidim željenu promjenu, onda ću biti spreman stati „bok uz bok“ svom bližnjem.

Tags:     nwo      tiranija      politika      glasanje      život      4dportal
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Komentari  

 
+10 #1 Bel-Mordok 2012-11-08 13:50
Citat
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Četiri godišnje apokalipse

Četiri godišnje apokalipse

"Krenuo sam tog petka ujutro na posao. Obično me prije alarma probudi prometna buka s ulice koja dopire kroz zatvoren prozor."  

Budi prvi i komentiraj! Klikova:5270

Više...
Kako će 'kava' izgledati 2025.

Kako će 'kava' izgledati 2025.

U novoj kolumni, Danijel Ambrozić donosi svoje viđenje kako će dnevni ritual ispijanja kave u društvu izgledati 2025. godine.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4971

Više...
Oprostite na bivanju čovjekom

Oprostite na bivanju čovjekom

Još jedan lijepi pozdrav svima u još jedno maglovito jutro. Očito me ta magla nekako inspirira u pisanju, tmurno vrijeme malo zamuti raspoloženje, a to mi je osobni okidač za...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:4821

Više...
Od mačjeg do pravog kašlja

Od mačjeg do pravog kašlja

Poštovanje, dragi ljudi začepljenih pluća!

Komentari(1) Klikova:5341

Više...
Zbogom Sunce, zbogom pameti

Zbogom Sunce, zbogom pameti

Dobro vam bilo ovo prekrasno jutro na datum 17.10.! Jučer i danas napokon imamo priliku ustati se ujutro, pogledati van i vidjeti nostalgičan prelijep prizor koga se ljudi već rijetko...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:8254

Više...
Ista slika, drugi rat

Ista slika, drugi rat

Lijep pozdrav, lijepi moji! Nadam se da se lijepo i osjećate. Ako nekima ovih dana nije baš lijepo, možda je to zbog stravičnih necenzuriranih fotografija i video uradaka...

Komentari(1) Klikova:6734

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Ludnica

DANIJEL AMBROZIĆ: Ludnica

Ludi pozdrav svim ludim ljudima u ludom vremenu!

Komentari(1) Klikova:5893

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Fashion-guru

DANIJEL AMBROZIĆ: Fashion-guru

Lijep pozdrav svim ljubiteljima mode u Hrvatskoj u ovo prekrasno jutro! Ovdje je moda ujutro piti kavu i čitati, ali morao sam ju u vlastitom slučaju ponovo preobraziti u pijenje...

Komentari(1) Klikova:6030

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Na rubu nestanka

DANIJEL AMBROZIĆ: Na rubu nestanka

Pokušavam se prisjetiti i nikako ne mogu - kada sam zadnji puta stao u obranu neke javne osobe tako što sam rekao više od usputne rečenice ili dužeg komentara... Vjerojatno...

Komentari(3) Klikova:8074

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Ulica žrtava tuđeg ludila

DANIJEL AMBROZIĆ: Ulica žrtava tuđeg ludila

Najčešće volim malo pričekati. Možda malo sagledati tuđa gledišta oko aktualnih događanja kojima se pune novinski stupci i o kojima se intenzivno priča (na nesreću normalnih ljudi kojima je pun...

Komentari(1) Klikova:4620

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Revolucija

DANIJEL AMBROZIĆ: Revolucija

Uskoro će krenuti prosvjedi, javlja mi se nekakav osjećaj iznutra... Izbjegavajte me pozivati na njih ili pitati zašto nisam bio, zašto samo pišem članke i mislim da nešto time činim....

Komentari(1) Klikova:4276

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Ovčji pir

DANIJEL AMBROZIĆ: Ovčji pir

Dobro jutro, svijete, ti koji si osvanuo za nove četiri godine vladavine psihopatije. Neka slavlje traje! Potaknut očekivanim izborom Baracka Obame za još jedan predsjednički mandat u SAD-u, odlučio sam...

Komentari(1) Klikova:5906

Više...
Zaprašen um 2. dio

Zaprašen um 2. dio

Lijep pozdrav stanovnicima države nad kojom se opet digla magla. Nema ta magla veze s maglom Thompsona, Radićevim guskama u magli ili s maglom u glavama Hrvata. Sve tri elementarne...

Komentari(3) Klikova:8523

Više...
Bok uz bok

Bok uz bok

Probao sam razmišljati lijevo. Vukli su me na desno. Dok sam zadirao u desno, vrištali su s lijeva. U sredini je jednako lako strunuti kao i na stranama. Sada me...

Komentari(1) Klikova:6238

Više...
Zaprašen um 1. dio

Zaprašen um 1. dio

"Ne poslužuj alkohol u birtiji u kojoj držiš predavanje i očekuješ da ljudi ne puše i ne prekidaju te s upadicama, pogotovo jer znaju da je vrijeme za raspravu nakon...

Komentari(1) Klikova:5706

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Nek' se oči sjaje

DANIJEL AMBROZIĆ: Nek' se oči sjaje

Zdravo, tužna nacijo! Privucite si stolice jer ovo biste trebali primiti sjedeći. S velikim žaljenjem pišem ovaj novi komad teksta. Evo, ne znam kako da to ublažim i priopćim vam,...

Komentari(1) Klikova:7580

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Percepcija frustracije

DANIJEL AMBROZIĆ: Percepcija frustracije

Dragi moji ljubitelji lakih i veselih štiva, evo opet kršim pravila našeg divnog medijskog svijeta pa pokušavam iznjedriti kakav kvalitetan sadržaj u tojdomeni koja njime sve manje obiluje.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:5379

Više...
DANIJEL AMBROZIĆ: Dan nečije zahvalnosti

DANIJEL AMBROZIĆ: Dan nečije zahvalnosti

Sjećam se tog 5.8.1995.g. kada se na jednom od slavonskih kirvaja slavilo višestruko. Kirvaji u Slavoniji su ono što se tamo i u ostalim krajevima Hrvatske zove kirbaj, proštenje, slava...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:5760

Više...

Kolumnisti

Popularno

Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno