Croatian English French German Italian Russian Spanish Swedish

4Dportal.com Facebook Profil4Dportal.com Twitter4Dportal.com YouTube kanal4Dportal.com RSS

A+ R A-

MARIJA KOUDELA: Postoje li vile?

11851


Vile se u različitim kulturama različito doživljavaju. U jednima se smatraju dobrodušnima, dok se u drugim govore o opakim stvorenjima koja vole podvaljivat ljudima.

U svom prirodnom stanju, vile su zapravo čista energija. Vile uzimaju oblik prema svom karakteru ili području na kojem borave. Vilinska krila načinjena su od svjetlosti, osjećaja i energije. Vilinske oči ogledala su njihove duše. Ponekad imaju crvene uši što je znak njihove nadnaravne moći. Vile ponekad znaju oponašati ljudsku mogu i stilove svog područja i vremena.

Vile su smrtne, ali ipak žive puno duže od ljudi, a za razliku od nas vrlo vješto se služe magičnim moćima i trikovima. One pomažu ljudima i vraćaju dobro dobrim. Poznato je da su vile i vrlo osvetoljubive pa je dosta važno držati se njihovih pravila. Vilama se katkad neka osoba jako svidi te joj počnu donositi dragocjenosti ili novac. Osoba koja ima tu čast i sreću, tu tajnu mora čuvati za sebe, u suprotnom će darovi prestati dolaziti. Isto tako vile vole primati darove, ali samo ako ih smatraju prikladnima. Među najdražima su im kolači, mlijeko i sir.

Zauzvrat će one puniti suhe bunare vodom, činiti usjeve plodnima. Ukoliko vile prestanu primati darove, odnosno ako im se uskrate, one će odgovarati jednakom mjerom i prestati pomagati ili jednostavno uzeti u zamjeno nešto po svom izboru. Vile znaju biti vrlo svojeglava i tvrdoglava stvorenja. To su ćudljiva stvorenja i ono što kažu ne mora uvijek biti istina.

Postoje zapisi o viđenjima vila, a najpoznatiji slučaj je sa Elsie Wright i Frances Griffiths.

1920. godine britanska javnost bila je zaintrigirana kada je doznala o novim znanstvenim dokazima o postojanju vila. U časopisu „Strand“ na stranici gdje je počinjao članak bila je fotografija mlade djevojke u bijeloj pamučnoj haljini kako sjedi na livadi i pruža ruke prema gnomu koji pleše. Na drugoj fotografiji vidjela se i mlađa djevojčica kako blagim pogledom gleda objektiv iznad skupine od 4 vile koje se zabavljaju.

Djevojčice na fotografijama bile su Elsie Wright i Frances Griffiths. Živjele su  u Cottingleyu. Frances je tvrdila kako na poljima oko njihove kuće ima vila, osobito blizu potoka. Jedne večeri poslije škole otišla je do potoka, do omiljenog mjesta kod vrbe. Onda se jedan list počeo tresti – samo jedan list. Nije bilo vjetra. Onda se na granu popeo mali čovjek odjeven u zeleno. Nije se htjela pomaći da ga ne uplaši. Pogledao ju je u oči i nestao. Frances je to odlučila nikome ne reći. Sve je više vremena provodila kraj potoka čekajući vile. Kada se jednom vratila kući mokra, majka ju je tražila objašnjenje. Priznala je majci da ide na potok gledati vile. Tada je njena 17-godišnja sestrična također rekla da je i ona vidjela vile.

Elsie je jedne subote pitala svoga oca da joj posudi njegov fotoaparat. Otac je pristao. Elsie i Frances su otišle do potoka i vratile su se brzo. Kad se slika počela razvijati, vidjela se Frances kako se naslanja na obalu koja kao da je prekrivena nekim papirima. A onda je na svoje zaprepaštenje primijetio da su ti „papiri“ vile. Otac je bio uvjeren da je Elsie nešto napravila od papira. Frances i Elsie nisu mogle uvjeriti oca da su to zapravo vile.Opet su posude fotoaparat. Ovog puta su uslikali Elsie kako sjedi na livadi i gleda gnoma. Nakon toga, otac ima nije dao da posuđuju fotoaparat.

Polly Wright je bila na sastanku Teozofskog društva te je ispričala govorniku o fotografijama te mu predala fotografije. Predsjednik društva, Edward L. Gardner, odnio je te fotografije profesionalnom fotografu Harlodu Shellingu. Shellingovo izvješće o fotografijama je bilo da vile koje plešu nisu izrađene od papira ni od nikakve tkanine niti su naslikane na fotografskoj pozadini. Ali ono što je najviše začudilo Shellinga je to da su se ti likovi pokretali dok su snimani. 1920. godine Gardner je došao kod Wrightovih. Tada mu je Elsie pokazala livade i mjesto kraj potoka. Gardner je znao da mu treba još fotografija da bi mogao dokazati postojanje vila.

Gardner je opet posjetio Wrightove, ali je ovog puta ponio kamere. Ovog puta Gardenr je upoznao i Frances. Budući da je bilo kišovito i oblačno, prema djevojkama, nepogodno vrijeme za susret s vilama. Ostavio im je fotoaparat i vratio se u London. Kada se razvedrilo Frances i Elsie odlučile su otići slikati vile. Vratile su se sa još dvije slike. Na jednoj je bila vila s krilima, mirno je stajala na grani i pružala Elsie malu kiticu zvončića. Na drugoj je bila Frances kako zabacuje glavu dok druga vila s krilima skače prema njoj. Gardner  je i te slike dao na stručni pregled i opet mu je rečeno da nema znakova krivotvorenja. Posljednja fotografija snimljena je 21. kolovoza 1921. godine.

Na toj fotografiji se vide dvije vile kako vješaju koprenastu tkaninu na travu kako bi napravile sklonište od kiše. Frances je rekla kako je često viđala vile da to rade kad je oblačno. Sve engleske novine pisale su o vilama iz Cottingleyja.

U „Strandu“ su 1921. godine objavljenje i posljednje fotografije. Ljudi baš nisu previše vjerovali u vile. Uvijek bi nalazili neke „nedostatke“. 1922. godine objavljena je knjiga „The Coming of the Fairies“, Connana Doylea, no iako je objavio sve fotografije i izvješća o susretima s vilama, nije uspio uvjeriti skeptike. Elsie i Frances su sljedećih 40-ak godina bile zaboravljene.

1965. godine novinar „Daily Expressa“, Petar Chambers našao je tada 60-godišnju Elsie. Chambers je bio uvjeren da su slike bile falsifikati, a Elsiena opaska da treba pustiti ljude da sami odluče o tome samo je probudila sumnje. Elsie je rekla još nešto neobično: „Što se tiče fotografija, recimo samo da su to snimke plodova naše mašte, Francesine i moje, i ostavimo stvar na tome.“

Ta rečenica se mogla promašiti na dva načina: ili je zaobilazno aludirala na teoriju ektoplazme ili je priznala da vile nikada nisu vidjele izvan svoje mašte. 1971. godine Elsie je bile gost u jednoj emisiji BBC-a. Pitali su je da li se može zakleti na bilbiju da pri sniamnju snisu upotrijebili nikakve trikove, zastala je i potom odgovorila: „Ako nemate ništa protiv, to bih pitanje radije ostavila otvoreno….“ Ali kad je Yorkshireska televizija pitala Frances jesu li fotografije krivotvorine, odgovorila je:“Naravno da nisu.  Recite mi kako bi ona to izvela, njoj je bilo 16, a meni 10 godina. Može li  10-godišnje dijete cijeli život čuvati tajnu?!“

1977. godine došlo je do zanimljivog obrata. Istraživač Fred Gettings naišao je, radeći na ilustracijama bajki iz 19. stoljeća, na jednu knjigu koja je sadržavala par slika vila. Dvije vile bile su gotovo identične vilama iz Cottingleyja. Promijenjen je samo njihov položaj.

U kolovozu 1978. godine vijeće za znanstveno istraživanje dali su fotografije postupku uvećavanja i otkrili su da su vile obješene na konce. Cooper je 1981. godine pisao knjigu o telepatiji, a Frances ga je pozvala da ju posjeti. Frances mu je tada nešto rekla: „S mjesta gdje sam stajala, mogla sam dobro vidjeti igle za šešir koje su držale figure. Oduvijek me čudilo što je itko shvatio to ozbiljno.“ Cooper ju je upitao jesu li i ostale 4 krivotvorine, a Frances mu je rekla da tri jesu, a posljednja da je prava. U antologiji „Nerazjašnjeno“ 1982. godine, objavljen je članak Joe Cooper u kojem je otkrio da su vile na prve tri fotografije bile izrezani likovi pričvršćeni za grane iglama za šešir.  Frances i Elsie su se uzrujale. Frances je 1985. godine nazvala Joe Coopera i rekla mu da je izdajnik.

Frances je umrla 1986. godine, a Elsie 1988. godine. U izvorni rukopis o Cottingleyu, Joe Cooper je uvrstio poglavlje pod naslovom „Druga viđenja“. Ono se sastojalo od priča o vilama koje su mu ispričali svjedoci. 80-godišnji član Teozofskog društva tvrdio je da ga je kad je bio mali, u krevetu često posjećivao gnom odjeven u zeleno. Još jedan starac je ispričao da je vidio gnoma oko 60 cm, kako hoda stazom u polju kukuruza. Nekoliko mladih studenata ispričalo je kako su šetajući po šumi vidjeli vile koje su  „kruži i plesale“, ali su bile vidljive samo ako bi ih se gledalo krajičkom oka.

Neka starica pokazala je Cooperu fotografiju gnoma viđenog kroz mrazom prekriveni prozor, a na joj su vidljive i sićušni bijeli zečići. Jedna od najuvjerljivijih priča o vilama dala je  Lois Bourne u svojoj knjizi „Witch Among Us“. U knjizi, među mnogim pričama , pripovijeda o nečemu zbog čega će većina čitatelja posumnjati u njezinu vjerodostojnost ili zdrav razum. Kad je bila na odmoru u Crantocku u Cornwallu srela je članicu vještičjeg  sijela i provela je noć u njezinoj kući. Muž njene prijateljice, Rob, upitao ju je da li želi vidjeti vile i objasnio da se svakog jutra u zoru jedan pojavljuje blizu mlina na potoku. Sljedećeg jutra Lois je pošla vidjeti vile. Lois je zabilježila: „Nikada, sve do danas, nisam bila kadra odlučiti jesam li dosita vidjela tog vilenjaka ili me Rob uvjerio da ga vidim. Što god to bilo, na kamenu je mirno sjedilo stvorenje nalik vilenjaku s crvenim šeširom, zelenim kaputom i jednom žutom čarapom, dok je drugu mirno prao u vodi.“

Kada se sva ta svjedočanstva uzmu u obzir, nije odveć teško povjerovati da vile zapravo možda i postoje.

Tags:     vile      legende      opis      slučajevi      marija koudela      4dportal
Joomla Templates and Joomla Extensions by ZooTemplate.Com

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

MARIJA KOUDELA: Avalonsko društvo

MARIJA KOUDELA: Avalonsko društvo

Opatija i samostan u engleskom gradiću Glastonburyju zacijelo predstavljaju jedno od najstarijih svetih mjesta u Engleskoj, a istovremeno i najzanimljivijih.

Komentari(1) Klikova:7163

Više...
MARIJA KOUDELA: Postoje li vile?

MARIJA KOUDELA: Postoje li vile?

Vile se u različitim kulturama različito doživljavaju. U jednima se smatraju dobrodušnima, dok se u drugim govore o opakim stvorenjima koja vole podvaljivat ljudima.

Budi prvi i komentiraj! Klikova:11852

Više...
MARIJA KOUDELA: Zombiji

MARIJA KOUDELA: Zombiji

Prema knjizi Alfreda Metrauxa „Voodoo“ zombiji su „ljudi čija je smrt uredno zabilježena, a pokop mogu potvrditi očevici, koji, međutim, nakon nekoliko godina bivaju pronađeni… u stanju koje graniči s...

Komentari(1) Klikova:13063

Više...
MARIJA KOUDELA: Anđeli i demoni

MARIJA KOUDELA: Anđeli i demoni

Jedna moja prijateljica preporučila mi je da pogledam seriju Supernatural. Sam naziv mi je bio zanimljiv, pa sam odlučila seriju pogledati. Kako su epizode odmicale, ja sam ostala sve više...

Komentari(8) Klikova:15133

Više...
MARIJA KOUDELA: Incident na Dyatlovom prijelazu

MARIJA KOUDELA: Incident na Dyatlovom prijelazu

Grupa mladih skijaša krenula je početkom veljače 1959. godine na planinu Kholat syakhl na sjevernom dijelu uralskog lanca. Kholat Syakhl na jeziku Mansi naroda znači „Planina smrti“.

Komentari(1) Klikova:10114

Više...
Djevojka s mosta

Djevojka s mosta

  Ovi duhovi su duhovi ljudi koji proganjaju mnoge ceste. Postoje izvješća o viđanjima ovih duhova u automobilima ili drugim prijevoznim sredstvima. Proganjaju određenu lokaciju i vrstu prijevoza koja ja povezana...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:7736

Više...
Jack Berry

Jack Berry

Jack Berry živio je u Sacramentu i bio je vrstan radio mehaničar na mjesnoj postaji. Također je volio kockati osobito na konjskim trkama.

Komentari(2) Klikova:6811

Više...
Tragom Svetog Brandona

Tragom Svetog Brandona

  Irske pomorske tradicije jedne su od najstarijih u Europi. Irski kralj Nial u 4. stoljeću stare ere, slao je svoju flotu u borbu protiv nasrtljivih Rimljana. U srednjem su stoljeću...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:6424

Više...
Povratak iz smrti

Povratak iz smrti

  Velika mračna praznina, a onda odjednom predivno svjetlo na kraju tunela i osjećaj neopisivog blagostanja je osjećaj kojim ljudi opisuju povratak iz smrti. Prema jednom istraživanju 20% ljudi doživi jedno...

Komentari(7) Klikova:24744

Više...
Faraonsko prokletstvo

Faraonsko prokletstvo

  Otvaranje Tutankamonove grobnice arheolozima nije donio baš previše dobroga. Do 1929. godine, u samo šest godina, 22 ljudi koji su radili na otvaranju grobnice prijevremeno su umrli.

Komentari(1) Klikova:9847

Više...
Egipatski hramovi

Egipatski hramovi

  Egipatski hramovi bili su posvećeni kultu umrlog kralja, a napravljeni su uglavnom u doba Srednjeg i Novog carstva. Kraljevi su podizali hramove u znak zahvalnosti bogovima za njihovu milost.

Komentari(2) Klikova:12647

Više...
Čovjek iz prošlosti

Čovjek iz prošlosti

  U odjeljku prvog razreda znamenitog ekspressa iz Londona za Glasgow sjedila su samo dva putnika, elegantni gospodin 40-ih godina i mlada djevojka. Gospodin je drijemao, a djevojka je čitala neku...

Komentari(4) Klikova:10545

Više...
Vještica Bellovih

Vještica Bellovih

  Početkom 19. stoljeća John Bell je kupio kuću i imanje i tu se preselio sa svojom obitelji. Dok je jednog dana obilazio svoje nasade kukuruza uočio je jednu vrlo čudnu...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:8790

Više...
Mothman - Zagonetka Point Pleasanta

Mothman - Zagonetka Point Pleasanta

Čudni događaji započeli su 12. studenog 1966. u Zapadnoj Virginiji. Petoro ljudi bilo je na lokalnom groblju toga dana,pripremajući grobnicu za pokop,kad se nešto što je izgledalo kao "smeđe čovjekoliko...

Komentari(4) Klikova:14047

Više...
Prijevara zvana Apollo

Prijevara zvana Apollo

20. srpnja 1969. godine Neil Armstrong je položio lijevu nogu na mjesečevu prašinu i postao prvi čovjek koji je kročio Mjesecom. No, ako je istraživač Bill Kaysing posložio sve kockice...

Komentari(2) Klikova:13134

Više...
Rešetka Zemlje

Rešetka Zemlje

Vibrirajuća energija etera koja oblikuje atom iz trenutka u trenutak, oblikuje isto tako i planete, zvijezde i ostatak svemira. Polja Platoničke energije na kvantnoj razini bi se stoga trebala također...

Komentari(1) Klikova:12418

Više...
Slučaj Amityville

Slučaj Amityville

Na području današnjeg Amityvilla nekoć je obitavalo indijansko pleme Shinnecocks. Kad su bijelci stigli, Indijanci su bili ugnjetavani kako god su se bijelci sjetili, te su ih htjeli preobratiti na...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:16187

Više...
Vantjelesni izleti

Vantjelesni izleti

Katarina, rođena je u jednom selu nedaleko Ludbrega. Još dok je bila mala, roditelji su joj se preselili u Ludbreg, gdje joj je otac mehaničar otvorio radionicu. Katarina je u...

Budi prvi i komentiraj! Klikova:11535

Više...

Kolumnisti

Popularno

Novosti

Kolumne



Partneri

Prijava

Registracija

*
*
*
*
*

* Polje je obavezno