4Dportal

Nitko zapravo ne zna , jer vjerske skupine ne trebaju slijediti redovite procedure objavljivanja svojih imovinskih kartica i računa.

Papa Franjo nije samo duhovni vođa jedne od najjačih svjetskih religija, on je također glava vjerojatno najbogatije institucije svijeta. Globalno trošenje   Katoličke Crkve jednako je godišnjim financijama najvećih svjetskih tvrtki. Ona posjeduje ogromne količine nekretnina, katedralu Sv. Patrika, grad Vatikan, neke od najcjenjenijih svjetskih umjetnina – to sve zasigurno premašuje imovinu bilo koje korporacije. Ali ispada da je zapravo jako teško izračunati koliko je točno Crkva bogata. Razlog je kompliciranost njenog financijskog poslovanja, i to što su crkve općenito oslobođene prijavljivanja poreza, davanja financijskih izvješća i javne objave tih podataka jer spadaju u neprofitne organizacije. A ispada da bi izuzeće moglo imati neželjene posljedice.

Jedan primjer je i SAD..

Glavna stvar koju znamo o financijama Katoličke Crkve da je što se tiče toka novca, barem u SAD-u, jako važna grana. Amerika je velika zemlja s velikom populacijom katolika, dodatno, oni su tamo religijska manjina.   To znači da je radije nego da koristi svoju moć za utjecaj na vladu, poput recimo one u Brazilu ili Filipinama, odlučila razviti svoju paralelnu državu s nizom škola, bolnica, sveučilišta i prihvatilišta da služe milijunima klijenata.

Najbolji uvid u njene financije u Americi dao je Economist 2012. Grubo su procijenili godišnju potrošnju od 170 milijardi dolara, od kojih je skoro 150 milijardi dolara povezano s crkvenim bolnicama i institucijama više edukacije.   Proračun za župe iznosio je oko 11 milijardi, što je malo, no katolička milostinja je još manja.

Za usporedbu, Apple i General Motors su imali po 150 milijardi dolara prihoda iz cijelog svijeta za fiskalnu godinu 2012. Legalno govoreći, ne postoji slična stvar „Katoličkoj Crkvi“ - koliko su im financije komplicirane. Što se tiče zakona, svaka biskupija je posebna pravna osoba registrirana u državi u kojoj posluje. Općenito,   oni su organizirani kao zasebne tvrtke koje potpuno kontroliraju biskupi, umjesto odbora, te službeno nisu dio nikakve veće transnacionalne duhovne organizacije. To je dovelo i do konflikata tijekom skandala s pedofilijom. Tužitelji su pokrenuli polemike   o veličini crkvenog bogatstva i tko bi trebao platiti odštete.

U nekoliko navrate te tužbe su natjerale biskupije da proglase bankrot, čime se dobio rijetki uvid u financijsku organizaciju tih institucija. Pojedine župe, iako operiraju pod biskupom, imaju dogovor o financijskoj autonomiji. One provode zasebno skupljanje sredstava i imaju odvojene troškove. Na taj način se donori  osjećaju kao da doprinose svojoj zajednici, a ne neosobnoj birokraciji. No, uobičajeno je spajanje župnih fondova iz iste biskupije. Kada župa proglasi bankrot, upitno je da li bi se ti fondovi čitavi trebali plijeniti ili odvojeno.

Status župnih investicijskih fondova ovisi o nekoliko suptilnih detalja. Biskupije iz Milwaukeeja i Wilmingtona vodile su investicijske fondove u kojima se vidjelo koliko je svaka župa doprinijela. Razlika je što su wilmingtonski računi bili pomiješani, dok su milvaukijski bili odvojeni. Zbog tog je biskupija Wilmington morala platiti 74 milijuna dolara episkopalnim vjerovnicima. U isto vrijeme, po kanonskom pravu pojedine župe mogu biti potpuno spojene s drugim župama, ili u drugim slučajevima podijeljene, bez postojanja odvojenih računa. To upućuje da biskupija zastvarno upravlja župama, ali crkveni službenici iskorištavaju dvosmislenost, ponekad tvrdeći da su one potpuno neovisne (iz financijskih razloga) ili da ih potpuno kontroliraju.

Zbog vjerske raznolikosti u Americi, teško je reći da je Katolička Crkva jedina u iskorištavanja Prvog amandmana da očuva neprozirno računovodstvo. Ona je jednostavno najveći igrač u ovoj igri. Nedavno razotkrivanje scijentologa, ukazuje na to kako vjerski vođe uvelike koriste milodare u privatne svrhe. Nedavno je uhićen i jedan pastor zbog pranja novca i posjedovanja droge samo zato jer je lokalna tv postaja istraživala da njegovo plaćanje privatnih dugova donacijama vjernika.

Religija je velik posao – Katolička Crkva najveći od svih – zaslužuje biti tako i tretirana iz relevantnih razloga.