4Dportal

Ivo Šlaus, predsjednik Rimskog kluba u RH, postao predsjednik Svjetske akademije znanosti i umjetnosti Znanost Petak, 10 Veljača 2012 14:11 Autor Ratko Martinović

Znanstvenik Instituta Ruđer Bošković i dugogodišnji član Rimskog kluba, bliskog Komitetu 300, Ivo Šlaus izabran je za predsjednika Svjetske akademije znanosti i umjetnosti, čije će sjedište prvi put u povijesti biti u Hrvatskoj, i to na Institutu Ruđer Bošković. Pročitajte i što je točno Rimski klub da bi dobili uvid u situaciju...

Uz akademika Šlausa u predsjedništvo Svjetske akademije izabrani su Maria Graca de Carvalho (članica Europskog parlamenta, bivša ministrica u vladi J. M. Barrosa), Emil Constainescu (bivši predsjednik Rumunjske i rektor Sveučilišta u Bukureštu), Herwig Schopper (bivši generalni direktor CERN-a) i Roberto Peccei (član Izvršnog odbora Rimskog kluba), priopćeno je iz Instituta Ruđer Bošković.

Za savjetnike predsjednika imenovani su Muhamed Hassan (supredsjednik Međunarodne udruge akademija znanosti) i Heitor Gurgulino de Souza (bivši rektor Sveučilišta Ujedinjenih naroda i predstavnik Međunarodne unije rektora u UNESCO-u).

Akademija ima više od 600 članova iz 86 zemalja svijeta, a među njenim članovima iz Hrvatske su predsjednik RH Ivo Josipović (izabran u Akademiju 1995. kao mladi član i 1998. kao redoviti član), bivši predsjednik RH Stjepan Mesić, akademik Boris Kamenar, Matko Bolanča, Nadan Vidošević, Asim Kurjak, Ana Stavljenić-Rukavina, Mladen Staničić, Radovan Vukadinović i Kruno Pisk. Među mladim članovima je Marko Krištof, sadašnji pomoćnik ministra rada i mirovinskog sustava.

Svjetska akademija je osnovana na inicijativu Alberta Einsteina, Bertranda Russella, Roberta Oppenheimera, Harolda Ureya, Pierre-a Augera, Harolda Lasswella, Francisa Perrina, Josepha Rotblata i Johna Boyda Orra, dobitnika Nobelove nagrade, koji je postao njen prvi predsjednik 1960.

Preneseno sa: 

Što je Rimski klub?

Rimski klub se u javnosti pojavio 1968 godine. Osnovao ga je Aurelio Peccei, mason i član Komiteta 300. Bio je jedan od izvršnih direktora”Fijata”, na čijem čelu je jako značajni član Komiteta 300 i Bilderberga, Giovanni Agnelli.

Agnelli je jedan od najmoćnijih ljudi svijeta, pripadnik porodice koja svoje korijene i moć ima u Crnom plemstvu Londona, Venecije i Genove. Rimski klub je definiran na sastancima držanim na imanju Rockefellerovih u Bellagiou, Italija.

Planovi Rimskog kluba su: briga za životnu sredinu, zaustavljanje industrijskog razvoja na Zapadu i u zemljama Trećeg svijeta, kontrola populacije čovječanstva i restruktuiranje svijeta u pet regija, pod kontrolom jedne svjetske vlade.

U periodu od 1968 do 1972 godine, Rimski klub je postao definirana skupina znanstvenika, zastupnika “nove znanosti”, globalista, krojači budućnosti i internacionalista svih mogućih smjerova. Pecceijeva knjiga “Ljudski kvaliteta” je definirala doktrinu, koju je kasnije prihvatilo i političko krilo NATO pakta.

Osnovna ideja Pecceija je da se zaustavi “populacija rasta”, ili kako doslovno kaže, “nekontrolirani rast čovječanstva, energetska kriza, stvarni ili potencijalni gubitak resursa, degradacija životne sredine, širenje nuklearne energije i povezane posljedice”.

Rimski klub i njegovi financijeri su visoko organizirana tijela, koja rade direktno za NATO pakt. Većina visoko pozicioniranih ljudi Rimskog kluba prije toga je radila za NATO. Rimski klub je formirao sve političke funkcije i principe NATO pakta. Kao jedna od najvažnijih grana za oblikovanje vanjskopolitičkih stavova Komiteta 300 (drugu čine bilderbergovci),

Rimski klub je nastao od članova Morgentau grupe, sa ciljem ubrzavanja inicijative za stvaranje svjetske vlade. Zadatak Rimskog kluba je da stvori i proširi ideje postindustrijskog doba u Americi, i sprovede čitav niz programa kontrakulture, kao što su droga, rock glazba, seks, hedonizam, sotonizam i navodni pokreti za zaštitu prirode.

Zato nije čudno da se u upravnom odboru Rimskog kluba nalaze mnogi strućnjaci za primenjenu socijalnu psihologiju sa “Tavistok” instituta, “Stanfordskog instituta za istraživanje” i “Instituta za socijalne odnose”, kao i čitav niz stručnjaka i savjetnika. Njihov cilj je da se ove ideje usvoje NATO pakt.

U jednom razgovoru, Peccei je generalu Alexanderu Highu iznio bit svog vjerovanja, rekavši da se osjeća kao reinkarnirani Adam Weishaupt.

Rimski klub nije organizacija savjetodavnog tipa koju čine znanstvenici, kako bi se to dalo zaključiti na osnovu njenog pretežitog sastava. Ona je prava, tajna organizacija, koja ima konkretna zaduženja da izaziva i upravlja ekonomskim recesijama i potresima. To je samo dio taktike na globalnom planu, za ozbiljnije poremećaje koji se pripremaju u skladu sa planovima Komiteta 300. Rimski klub ima raširenu mrežu ne samo instituta i znanstvenika, već djeluje i kao “država u državi”. Ima svoju obavještajnu službu, a koristi rad Interpola i Mosada, kao i nekadašnjeg KGB-a, zahvaljujući velikim ekonomskim projektima sa SSSR-om, koje je započeo Giovanni Agnelli.

Od svog osnivanja, Rimski klub ima za jedan od osnovnih ciljeva, rušenje ustavnog poretka Italije, u sprezi sa svim nadnacionalnim svjetskim centrima moći. U Italiji je imao pomoć lažnih masona iz Lože P2 i Crvenih brigada, čiji teroristi su uživali zaštitu nekih od najmoćnijih talijanskih porodica i koristili njihov novac, utjecaj i kuće za sakrivanje. Rimski klub je umješan u ubojstvo talijanskog premijera Alda Mora, koga su otele Crvene brigade 1978 godine, zbog njegovog opiranja “nultoj stopi rasta”, predviđenoj za Italiju i druge industrijske zemlje. Ovaj koncept stvoren je u Komitetu 300, a izvršitelji su Rimski klub, kao neka vrsta ministarstva vanjskih poslova, i “Kraljevski institut za međunarodne odnose ( RIIA )” .

Čovjek koji je direktno prijetio Aldu Moru, da prihvati odluke Rimskog kluba, bio je Henry Kissinger, o čemu je 1982 godine svjedočio bliski Morov suradnik, Gorado Gverconi. Naravno, ono što je bila senzacija u talijanskim novinama, nije bila senzacija za velike prvake demokracije, američke novine, kao što su “Washington Post” ili “Newyork Times”, koje o Gverconiju nisu objavili ni riječ.

Ubojstvom Alda Mora, od strane “terorističke grupe” koju je kontrolirala paramasonska loža P2, Italija je postala eksperimentalno područje, kako bi se vidjelo kojom brzinom se može izazvati kaos i politička kriza u zemlji. Osim toga, Italija je sjedište Katoličke crkve, koju treba uništiti zajedno sa svim velikim religijama. Takođe, tu žive neke od najmoćnijih oligarhijskih porodica, koje pripadaju Crnom plemstvu. Italija je zemlja ulaza droge iz Irana i Libana u Europu, što je najvažnija trgovinska roba Komiteta 300.

Preneseno sa: